Tag: vrlo kratka priča

Pričaju 2 prijatelja o vremenskim prilikama, tj. neprilikama. Nećemo ih imenovati niti im davati nadimke, ali ako baš želite ili inzistirate, jednog možete i...

Krešo, Dinko i Sale, tri studenta, nakon treninga u teretani sjede u svlačionici koja vonja po znoju i diskutiraju o Krešinom nedavnom prekidu s...

"Al' što ako sam mu uzeo lovu za marelice?" E to njegovo pitanje me zbilja ubilo... Radilo se o mom prijatelju R. koji je skupa sa...

Došavši na dogovorenu pivu kod prijatelja na njegovoj terasi imao sam nesvakidašnji užitak poslušati fragmente ratnih priča s Velebitskih položaja tijekom domovinskog rata. Kako...

...Iskrcaj iz aviona bio je vruć. Jako vruć. Lidiji i Tini kao da su se džonovi sandala topili na užarenom betonu Havana aerodroma -...

(Tko se boji pudlice još) Sjeo sam u neku kafanu pokraj malog gradskog jezerca s velikim crvenim ribama i naručio kavu i pivu - moju...

Moj bivši dobri stari sudrug iz benda - Ze, sjedio je na zelenom kauču u majušnom stanu Dine kod kojeg smo se našli dogovoriti...

Plastičnom strugalicom Nikola je uklanjao debeli sloj mraza što se preko noći ulovio za šofer šajbu. Put do Ive bio je prožet jutarnjom maglom...

(Zašto si otišao) Dugo mu se već činilo da je njegova veza s Ivom izgubila onaj stari čar i intenzitet. Nikola se sve češće osjećao...

Sva trojica smo izašli iz auta nakon što je motor zatajio pred skretanjem za neke zabačene naplatne kućice u podnožju Velebita, taman negdje na pola puta za Donja Kaštela gdje smo se uputili u berbu maslina. Naš tročlani nestručni berački konzorcij okrstio je misiju imenom: "Maslina je neobrana, hajde da to promijenimo". Matkova djevojka Nina tamo nas, u kući svojih roditelja, čeka sa svojih par prijateljica. Odgurali smo auto sa zaustavnog traka autoputa do obližnjeg odvojka što nam se činio kao idealno mjesto gdje ne smetamo nikome, a imamo sve na vidiku. Do časa prekida programa u motoru nije bilo baš nikakvih simptoma njegove slabosti pa smo ostali prilično zatečeni i u nevjerici. Nenad je dugo držao okrenut ključ u bravi ispod volana, dajući gas do daske, ali bez željenog rezultata. Probali smo i na guranje, ali ni to nije urodilo plodom. "Jesi ga metnuo u drugu!?", vikao je Matko. "Naravno, pa nisam idiot!", vikao je Nenad. Meni nije bilo jasno kakve veze znanje o prikladnoj brzini za paljenje ugaslog motora ima s inteligencijom, ali nisam se htio miješati u stvari u koje se slabo razumijem. "A jesi ga ti metnuo u drugu!?", pitao sam Matka. "Nisam, otkad sam oženjen, majke mi!" Još smo uvijek u sebi nosili priličnu količinu maloprijašnje opuštenosti, ali tom su vedrom nebu već prijetili crni oblaci što su brzo nadirali. Ta zar je moguće da je crko baš ovdje - usred ničeg? Gledali smo se bez riječi, ustručavajući se izgovoriti ono što je bila naša najveća bojazan - što ako je auto naprosto odapeo i ne može ga se više oživjeti? Bližila se večer, a ledeni je vjetar štipao za obraze. Mateo je psovao sudbinu jer je ženi bio obećao stići na večeru. "Pripremila nam je ribu danas. Škarpinu. Zna da to najviše volim. Bit će jako nesretna ako ne stignem na vrijeme.", rekao je tužnim tonom - tupo buljeći u motor koji se rastvorio pred njim nakon što je Nenad podigao haubu.  "Bolje vučna služba nego vučja družba", rekoh pogledavajući zabijeljene Velebitske vrhove kojima smo bili opkoljeni. Dugački ćilim od guste magle izgledao je kao da ga je iz svog jointa ispuhao planinski div hašomanske provenijencije.