Home Izdvojeno ČITATELJI PREPORUČUJU Tisja Kljaković Braić: U malu je uša đava

ČITATELJI PREPORUČUJU Tisja Kljaković Braić: U malu je uša đava

Možda vas upravo ova recenzija navede da ova knjiga bude vaše ljetno štivo za plažu

PODIJELITE

U novoj ediciji naše rubrike “Čitatelji preporučuju” donosimo preporuku čitateljice Tijane Šimek za djelo “U malu je uša đava” autorice Tisje Kljaković Braić. Možda vas upravo ova recenzija navede da ova knjiga bude vaše ljetno štivo za plažu.

“U malu je uša đava”, Tisja Kljaković Braić

Debitantska knjiga splitske slikarice Tisje Kljaković Braić vodi nas u Split osamdesetih godina kroz niz kratkih priča, odnosno uspomena iz njezina djetinjstva. To su priče o jednoj sasvim običnoj obitelji i svakodnevnim situacijama koje su upravo zbog svoje jednostavnosti toliko posebne.

Najviše prostora autorica daje baki (koja potajno čita ljubiće) i djedu (koji potajno sluša Lepu Brenu) kojima ovom knjigom odaje svojevrsnu počast. Oni su stupovi obitelji koji na svoj način pokazuju koliko vole svoju unuku – ponekad nespretno, ponekad pretjerano zaštitnički, ali uvijek iskreno i s puno ljubavi.

Uz njih upoznajemo i niz živopisnih likova: luckaste susjede, lokalnog pijanca, kompetitivne djedove i druge stanovnike splitske ulice koja gotovo postaje jedan od glavnih likova knjige. Često se spominje Smojin Split iz Veloga mista i stvarno se osjeti ta atmosfera – puno humora, topline i osebujnih likova koji čine jednu zajednicu.

Kroz svoje uspomene Tisja oživljava razdoblje od najranijeg djetinjstva pa sve do odlaska u srednju školu. Pratimo njene pokušaje sviranja klavira, prvi dan u školi, prvo ljetovanje, strah od matematike… Dogodovštine koje su s vremenom postale obiteljske legende. Upravo zato ih je tako lako prepoznati i povezati s vlastitim uspomenama.

Već u uvodu autorica kaže da su ovo uspomene koje se prepričavaju nakon nedjeljnog ručka i to me odmah vratilo u moje djetinjstvo. Sjetila sam se naših obiteljskih nedjelja, tate koji nas je „ubijao u pojam“ s Rubalom i mame koja je kuhala juhu koju nitko nije htio jesti, ali je zato uvijek pripremala nešto posebno, „konkretno“ za ručak. Čitajući o njezinoj baki i djedu, nisam mogla ne pomisliti na svoje. Uvjerena sam da, da su poživjeli, ne bi bili puno drugačiji od njezinih. Baka sa svojom trajnom i djed s Dnevnikom kojeg je slušalo pola ulice.

Ovo je jedna od onih knjiga nakon kojih zatvorite korice s osmijehom na licu. Pozitivna je, duhovita i puna života, te bez problema može poslužiti kao terapija protiv lošeg raspoloženja.
Autorica: Tijana Šimek