Na današnji dan, 11. studenoga, obilježava se blagdan Svetog Martina, jednog od najpoznatijih svetaca zapadne kršćanske tradicije i zaštitnika vinogradara, vojnika, prosjaka i putnika. Upravo se uz njegov blagdan u mnogim krajevima, pa tako i u Hrvatskoj, slavi Martinje – dan kada se mošt „krsti“ i simbolično pretvara u vino, uz veselje, pjesmu i zajedništvo.
Sveti Martin rođen je oko 316. godine u gradu Savariji, današnjem Szombathelyu u Mađarskoj, u obitelji poganskih roditelja. Kao mladić se zainteresirao za kršćanstvo, a već s petnaest godina bio je prisilno unovačen u vojsku Rimskog Carstva. Legenda kaže da je upravo tada, tijekom hladne zime, ugledao siromašnog prosjaka koji se smrzavao. Martin je svoj vojnički plašt prerezao mačem na dva dijela i polovicu mu dao. Te iste noći, u snu mu se ukazao Krist, odjeven u taj isti komad plašta, što je Martinu promijenilo životni put.
Nakon služenja u vojsci, Martin se zamonašio i postao svećenik, a kasnije i biskup u francuskom gradu Toursu, gdje je ostao poznat po svojoj poniznosti, brizi za siromašne i jednostavnom načinu života. Umro je 8. studenoga 397. godine, a njegov se blagdan ubrzo počeo slaviti diljem Europe.
Zašto se veže uz tradiciju krštenja mošta?
Martinje, koje se obilježava na dan njegove smrti, 11. studenoga, u hrvatskoj tradiciji ima posebno mjesto. To je dan kada vinogradari slave kraj radova u vinogradu i početak novog ciklusa. U mnogim se krajevima tada održava obred „krštenja mošta“, kojim se simbolično mošt pretvara u vino.
Povijesne reference pokazuju da je obred krštenja mošta u sjevernoj Hrvatskoj i Sloveniji dokumentiran od ranog novoga vijeka, a njegovo formaliziranje u vidu „martinovanja“ i javnih proslava općenito datira iz razdoblja ranog novog vijeka i posebno se učvrstilo tijekom 17. i 18. stoljeća u vinogradarskim krajevima. U Istri, Podravini, Međimurju i drugim regijama taj je običaj prerastao u javna slavlja otvorenih buradi i kušanja mladih vina, popraćena lokalnim gozbenim i kulturnim obredima.
Postoji nekoliko narodnih legendi i tumačenja koja dodatno povezuju Svetog Martina s vinom: neke varijante tradicije pripisuju Martinu i neposrednu ulogu u „uvodu“ običaja. Legendom se tvrdilo da je on sam blagoslivljao vino ili da je bio poznat kao pijanac/vinogradar u nekim lokalnim izrekama, no te su priče više folklorne naravi i manje se oslanjaju na provjerene povijesne podatke. Stručniji pristupi ističu primarno praktičan razlog — ritam vinogradarske godine — te proces crkvenog i narodnog uobličenja običaja.
Sveti Martin se tako u hrvatskoj kulturi slavi ne samo kao svetac, već i kao simbol dobrote, dijeljenja i zajedništva. Njegov čin darivanja podsjeća na važnost suosjećanja i spremnosti da se pomogne drugima, dok Martinje predstavlja trenutak zahvalnosti i radosti nakon mukotrpne godine rada u vinogradu.
