Danas je u prostorijama Općine Pokupsko održan svečani prijem za Velimira Šandora, člana Atletskog kluba osoba s invaliditetom „Uspon“, koji je na Svjetskom prvenstvu u paraatletici u New Delhiju osvojio brončanu medalju u bacanju diska u kategoriji F52.
Načelnik Božidar Škrinjarić u ime mještana i općinske uprave čestitao je Šandoru i njegovom treneru Ivanu Čengiću na još jednom velikom uspjehu, istaknuvši da su ponos Pokupskog i cijele Turopoljske regije.
„Borba je bila teška, ali medalja je zaslužena“
Put do medalje nije bio nimalo lagan. Šandor je kroz sezonu vodio bitku s ozljedom ramena koja ga prati već godinama, ali upornost i podrška trenera ponovno su donijeli rezultat.
„Borba je bila teška, cijela sezona bila je teška. Ozljedu ramena vučem već par godina, a tri tjedna prije odlaska u Delhi nisam uopće mislio ići. Bacanje nije išlo, ali trener je stalno govorio – sve znamo, sve smo već prošli. Kad dođeš tamo, bit će najbolje što može,“ prisjeća se Šandor.
Unatoč problemima, na Svjetskom prvenstvu pokazali su da još uvijek imaju što reći u svjetskoj konkurenciji.
„Kad sam osvojio medalju, odmah sam želio još više. Takav sam po prirodi – nikad zadovoljan, uvijek želim bolje. Možda smo mogli pametnije graditi hitac po hitac, ali išli smo na sve ili ništa – na zlato,“ dodaje kroz smijeh.
Trener Čengić: „Sreća se potrefila – i sve je kliknulo“
Trener Ivan Čengić otkriva kako su do samog puta u Indiju imali sumnje, ali i vjeru da će se rad ipak isplatiti.
„Ove godine forma nikako nije dolazila. Nismo mogli pogoditi pravi trenutak, sve je ovisilo o danu, vremenu, raspoloženju. Dva tjedna prije natjecanja ozbiljno smo dvojili što napraviti, ali odlučili smo – idemo, kao i uvijek. Kad smo došli u New Delhi, već na prvom treningu vidjeli smo da ima hitac u ruci. Tada smo rekli: imamo medalju!“
Nakon Svjetskog prvenstva, ekipa uzima kraću pauzu, a zatim kreću pripreme za europsku sezonu.
„Čekamo da prođe malo vremena, da se Velimir oporavi, pa krećemo s planiranjem. Nadamo se da će Europsko prvenstvo biti ranije u godini, da sezona ne traje predugo,“ dodaje Čengić.
Šandor: „Vrućina mi paše – u njoj bacam najbolje“
Zanimljivo, Šandor kaže kako najbolje rezultate postiže upravo u najtežim vremenskim uvjetima.
„Meni pašu ekstremne vrućine. U Delhiju je bilo strašno vruće, ali meni to odgovara. Tako je bilo i u Tokiju – po najvećim vrućinama bacam najbolje. Nadam se da će i Pariz biti u toplijem dijelu godine, to mi baš leži,“ otkriva.
Već od ponedjeljka planira započeti lagane fizioterapije i pripremne treninge.
„Plan je odraditi dobru, jaku zimu u teretani, da na proljeće već budemo spremni. Ako sam s ovakvim ramenom bacao preko 19 metara, vjerujem da možemo ponovno doći blizu 20. To je cilj – vratiti se u špicu,“ kaže odlučno.
Pokupsko se još jednom ponosi svojim paraolimpijcem, koji je i ovoga puta dokazao da upornost, rad i vjera u vlastite mogućnosti donose rezultat.
Brončana medalja iz New Delhija još je jedna potvrda da – bez obzira na prepreke – pravi šampioni nikad ne odustaju.
