Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje jedno je od najvrjednijih prirodnih područja kontinentalne Hrvatske. Smješten zapadno od Zagreba, između dolina Kupe i Save, obuhvaća planinski krajolik na dodiru Dinarida i Panonske nizine.
Reljef mu je razveden, s dubokim dolinama, prostranim šumama i mozaikom livada, kamenjara, starih voćnjaka i potoka. Upravo ta raznolikost staništa čini ga iznimno bogatim ornitološkim područjem – prema podacima Javne ustanove Park prirode, na Žumberku i Samoborskom gorju zabilježeno je više od 130 vrsta ptica, od kojih se mnoge ovdje gnijezde, a druge borave tijekom seobe ili zime.
Prirodni mozaik kao stanište raznolikih vrsta
Šume bukve, jele, hrasta i kestena zauzimaju više od tri četvrtine površine Parka. U njihovoj sjeni skriva se bogat ptičji svijet koji obuhvaća kako šumske pjevice, tako i grabljivice i sove.
Vlažne doline i izvorišta planinskih potoka dom su crne rode (Ciconia nigra), vrste koja se izbjegava približavati naseljima i gnijezdi visoko na starim stablima uz vodene tokove. Crna roda u Hrvatskoj pripada strogo zaštićenim vrstama, a njezino prisustvo na Žumberku pokazuje da su šumski i vodeni ekosustavi još uvijek dobro očuvani.
U višim planinskim predjelima povremeno se pojavljuje suri orao (Aquila chrysaetos), najkrupnija ptica grabljivica naše faune. Iako nije čest, zabilježeni su parovi koji povremeno koriste litice i teško pristupačne padine za gniježđenje. Ova vrsta zauzima vrh prehrambenog lanca i prisutna je samo tamo gdje postoji dovoljno plijena i prostranih nenarušenih staništa.
U zabačenim šumskim područjima žive i brojne sove, među kojima dominira šumska sova (Strix aluco), dok se u starim i prostranim sastojinama povremeno može čuti i sova jastrebača (Strix uralensis), rijetka vrsta koja zahtijeva visoku razinu prirodnosti staništa. Na rubovima sela, u starim voćnjacima i šupljim stablima, tijekom ljeta se javlja ćuk (Otus scops), najmanja sova Europe, čiji monotoni zvižduk noću ispunjava tople doline.
Djetlići – čuvari i arhitekti šume
Žumberak je jedno od rijetkih područja Zagrebačke županije gdje se redovito može čuti crni djetlić (Dryocopus martius), najveći europski djetlić i ključna vrsta šumskih ekosustava. Svojim snažnim kljunom izdubljuje velike duplje u starim stablima, koje kasnije koriste mnoge druge životinjske vrste – sjenice, brgljezi, šišmiši i sove. Njegova prisutnost pouzdan je pokazatelj da šuma ima dovoljno starog i mrtvog drveta, neophodnog za zdrav šumski ekosustav.
Osim crnog, česti su i veliki djetlić (Dendrocopos major), mali djetlić (Dryobates minor) te planinski djetlić (Dendrocopos leucotos), osjetljiv na gubitak starijih sastojina i prekomjernu sječu.
Šumske pjevice i ptice otvorenih staništa
Na prijelazu između šume i otvorenog prostora obitava bogata zajednica pjevica: crvendać (Erithacus rubecula), brgljez (Sitta europaea), crnogrli grmuš (Sylvia atricapilla), planinska sjenica (Poecile montanus) i šumska trepteljka (Anthus trivialis). Na travnjacima i livadama mogu se susresti šljuke, ševe, kosac (Crex crex) te druge vrste vezane uz tradicionalnu košnju i ispašu. Upravo te vrste najviše stradaju zbog napuštanja tradicionalne poljoprivrede i zarastanja travnjaka u šikaru i šumu, čime nestaju otvorena staništa potrebna za gniježđenje.
Ekološki i društveni značaj ptica Žumberka
Ptice Žumberka ne predstavljaju samo element biološke raznolikosti, već i pokazatelje kvalitete okoliša. Njihova prisutnost i brojnost odražavaju stanje šuma, vodotokova i poljoprivrednih površina. Mnoge vrste – osobito djetlići, sove i grabljivice – reagiraju vrlo osjetljivo na promjene u strukturi staništa i intenzitet ljudske aktivnosti.
Tradicionalni način života, koji je stoljećima oblikovao žumberački krajolik, ključan je za očuvanje ptičjih populacija. Ekstenzivna košnja, ispaša stoke i održavanje starih voćnjaka stvaraju mozaik staništa koji pogoduje visokoj raznolikosti. Suprotno tome, napuštanje sela i poljoprivrednih površina, kao i preintenzivno gospodarenje šumama, uzrokuju postupan gubitak bioraznolikosti.
Izazovi i mjere očuvanja
Suvremene prijetnje ptičjem svijetu Žumberka uključuju fragmentaciju šuma, nestanak starog drveća, smanjenje broja šupljina za gniježđenje, te sukcesiju livada i pašnjaka. Uspostava sustavnog monitoringa ptica, očuvanje starijih šuma i poticanje održivog, tradicionalnog poljodjelstva predstavljaju ključne mjere zaštite.
Javna ustanova Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje u suradnji sa Zavodom za ornitologiju HAZU-a i udrugama poput BIOM-a redovito provodi ornitološke inventarizacije i edukativne programe. Time se nastoji povećati svijest javnosti o važnosti ptica kao indikatora zdravlja ekosustava i sastavnog dijela prirodne baštine Žumberka.
U tišini šuma Žumberka, ptice su istodobno i svjedoci i čuvari ravnoteže gorja. Njihova prisutnost podsjeća na povezanost čovjeka i prirode, koja se u ovom prostoru još uvijek može osjetiti u zvuku krila iznad planinskih livada, u noćnom pjevu sove ili u udarcima djetlića o deblo. Očuvanje ptičjeg svijeta Žumberka stoga nije samo pitanje zaštite pojedinih vrsta, nego i očuvanja živog ritma krajolika koji stoljećima povezuje prirodu, tradiciju i tišinu planine.
Ovaj sadržaj nastao je u suradnji sa Zagrebačkom županijom.
