S novim tjednom stiže i nova preporuka naših čitatelja u suradnji s Gradskom knjižnicom Velika Gorica. Ovoga puta recenziju potpisuje Josipa Dević, koja iznova oduševljava svojim tekstovima, a donosi nam osvrt na toplu priču “Knjižara na uglu” autorice Jenny Colgan.
Knjižara na uglu
Jenny Colgan
Pozdrav svima, a posebno Ani iz Podbrežnice koja je rekla da čita moje preporuke i da joj se sviđaju, ne računajući mene i ekipu iz knjižnice. Hvala Ana!
VOLTAIRE: „Pustite nas da čitamo i plešemo, te dvije razonode nikad nikome neće naškoditi.“
Imam neki čudan fetiš na citate i kad autori knjigu počnu citatima velika je vjerojatnost da će mi se svidjeti i to se dogodilo i s ovom knjigom. Lijepi su mi i epitafi na grobljima no to je možda više za psihologa. 😊
Nina, dvadeset devetogodišnja simpatična knjižničarka jako voli svoj posao u maloj knjižnici u Birminghamu te je pogodi obavijest o rezovima, zatvaranju knjižnice te preseljenju u drugi prostor. Prostor koji će imati multimedijalne zone, kafić i sve ostale stvari koje dolaze s pošašću digitalizacije novog doba. Kada jednom lavina krene teško se zaustavlja pa nakon rasprodaje većine opusa knjižnice počinje doba planova za dalje; poštena borba za radna mjesta između bivših kolega Nine i Griffina, potencijalni odlazak u mirovinu stare kolegice Rite te spašavanje ostatka knjiga iz zatvorene knjižnice koje ostaju bez mjesta u novom „domu“. Svoje knjige, svoju dječicu koja su za potencijalni otpis Nina odluči spasiti tako što ih poveze kući gdje naleti na čvrsto ne svoje cimerice i prijateljice Surinder jer u njihovom malom domu nema više slobodnog mjesta od onih koje je već udomila.
Uglavnom da malo preskočimo jedan dio knjige, Surrinder kaže ne, Griffin joj uobliči misli o vlastitoj knjižnici prijedlogom o mobilnoj knjižnici i jedan oglas poslije Nina odlazi u predivnu Škotsku da ostvari nešto što je bio samo mali san u njenoj nježnoj duši.
Sigurno ste se nekad i sami čudili nakon dolaska iz grada u manje mjesto kako se ljudi više druže, da imaju svoje fešte i sajmove, onaj topli duh malih mjesta uz dodatak domaće ukusnije hrane da pomislite to je to, tako bi mogla do kraja života. Izlaskom iz svoje zone komfora Nini se počnu otvarati novi pogledi na život, postaje odvažnija slijedeći svoj san i ona poslovica „sreća prati hrabre“ pokazuje se kao istinita. Ne ide baš sve po špagi no uz pomoć novih i starih ljudi iz njenog života ideja polako dobiva konačni oblik jer Nina u kupljeni kombi stavlja police, lampice i dodaje presladak naziv „Mala knjižara sretnih završetaka“ i tako počinje svoje novo poglavlje u životu. Mjesto stanovanja je škotska visoravan umjesto prenapučenog i zagušljivog Birminghama. Paralelno uz posao i privatni život joj donosi uzbuđenja u vidu strojovođe Mareka koji joj noćnim vlakom iz Birminghama dovozi knjige i dašak romanse no kako se ono kaže malo je oženjen i grubog vlasnika farme Lenoxa njenog novog stanodavca koji je kako se kaže malo razveden.
Mala knjižara sretnih završetaka putuje od mjesta do mjesta dok Nina polako upoznaje mjesta i ljude u njima, daje preporuke za kupovine knjiga, zabavlja se na seoskim feštama i po prvi put više uživa u životu izvan knjiga. U Ninin život ušetaju i Ben i Ainslee te cijela svita raznih likova koji je svi na svoj način mijenjaju.
Ova knjiga jednostavna je za čitanje, ponavlja sve ono što već znamo, a to je da kada uistinu odlučiš živjeti po srcu i raditi ono što voliš cijeli svijet se uroti da ti pomogne i Nina s početka knjige i ona na kraju su različite osobe. Život kada ga se usudiš živjeti, a ne preživljavati kao većina nas ljudi u ovom matričnom sustavu je čudo! Sve ono što si mislio kao dijete da možeš dok ti nisu usadili obrasce, uvjerenja i sva očekivanja ovog modernog svijeta koja idu uz to. Ninina „Mala knjižara sretnih završetaka“ je na svoj jednostavan način velika knjiga o jednostavnosti života kada se prepustiš. Stavit ću vam dva ulomka koja su mi se svidjela, a vjerujem da ćete vi pronaći svoje:
„Problem s dobrim stvarima koje nam se događaju je taj što su vrlo često prerušene u grozne stvari. Bilo bi divno, zar ne, kada bi vas netko potapšao po ramenu kad god prolazite kroz nešto teško i rekao: „Ne brini se, sve će se to isplatiti. Sada se čini kao užasno sranje, ali obećavam ti da će na kraju sve biti dobro“, a vi biste mogli reći: „Hvala ti, dobra vilo!“……………To bi bilo korisno, ali nije slučaj, i zato ponekad ustrajemo u onom što nas ne usrećuje ili prebrzo odustajemo od nečega što bi se još moglo posložiti, a često je to dvoje teško razlikovati. Živjeti život unaprijed zna biti vrlo frustrirajuće. Barem je tako mislila Nina.“
“Ali kad je god stvarnost ili barem mračnija strana stvarnosti, zaprijetila napasti, Nina se uvijek okrenula knjizi. Knjige su joj bile utjeha kad je bila tužna, prijatelj kad je bila usamljena. Liječile su joj slomljeno srce i ohrabrivale je kad se osjećala beznadno.“
Uglavnom još da napomenem da autorica Jenny Colgan živi na farmi u Škotskoj sa suprugom i njihovo troje djece i piše knjige, pa zar to nije predivno?!
Autorica: Josipa Dević
