Posljednjih dana mnogo se govori o sitnim, gotovo prozirnim stjenicama kojih ima po drveću, terasama i balkonima. Građani opisuju da padaju s krošnji, lijepe se za odjeću i ulaze u stanove.
O hrastovoj mrežastoj stjenici i njezinu neugodnom bockanju pisali smo još prije pet godina.
Uz njih, krajem ljeta aktivne su i gotovo nevidljive grinje koje borave u travi i niskoj vegetaciji. A ako se ugrizi pojavljuju tijekom noći, posebno nakon spavanja, treba pomisliti i na sasvim drugog nametnika – kućnu stjenicu.
Padaju s drveća i završavaju na ljudima
Hrastova mrežasta stjenica (Corythucha arcuata) invazivna je vrsta podrijetlom iz Sjeverne Amerike. U Hrvatskoj je prvi put zabilježena 2013. godine, a nakon toga brzo se proširila.
Odrasle jedinke i nimfe hrane se na naličju lista. Posljedice njihova djelovanja mogu se lako primijetiti na napadnutim hrastovima gdje lišće gubi boju, smeđi i može prerano otpasti.
Kada se tijekom toplog dijela godine jako namnože, problem počinju osjećati i ljudi. Sitne stjenice završavaju na odjeći i koži, padaju na terase i balkone, a kroz otvorene prozore mogu završiti i u kućama.
Iako su biljke njihov uobičajeni izvor hrane, poznato je i njihovo bockanje ljudi. Upravo je to razlog zbog kojeg ih mnogi dobro pamte.
U Velikoj Gorici grizle su ljude još prije pet godina
Da ovo nije nova pojava na našem području, pokazuje priča koju smo objavili još u ožujku 2021. godine.
Velikogoričanka Valentina Kuzmić, tada studentica Agronomskog fakulteta u Zagrebu, za temu diplomskog rada odabrala je upravo hrastovu mrežastu stjenicu. Na ideju je došla nakon vrlo konkretnog susreta s tim kukcem.
„Doslovno sam sjedila u parku i ugrizla me stjenica, kukac o kojem prije par godina nisam znala ni kako se zove“, ispričala nam je tada.
Počela je istraživati problem i otkrila da nije jedina kojoj smetaju. Prema informacijama koje je tada dobila iz gradskog Upravnog odjela za urbanizam i zaštitu okoliša, građani su se već javljali zbog stjenica.
Kuzmić je potom počela pratiti njihovu pojavnost na hrastovima u urbanom području Velike Gorice. Postavljala je ljepenke, prikupljala primjerke i nosila ih u laboratorij na promatranje i brojanje, a građane je pozvala da joj šalju fotografije i lokacije na kojima su ih pronašli.
Odaziv je bio velik. Pristizale su joj prijave s područja Velike Gorice, okolice pa i Zagreba.
Već tada upozoravala je upozoravala da mogu završiti i na rublju koje se suši vani i tako biti unesene u kuću.
To ipak ne znači da će se nastaniti u madracu ili krevetu. Mrežastu stjenicu ne treba miješati s kućnom stjenicom.
Ako vas izgrize nakon boravka na travi, možda uopće nije stjenica
Postoji još jedan sićušni napasnik kojeg je gotovo nemoguće vidjeti, a posebno voli travnjake, vrtove i livade.
Riječ je o travnoj ili jesenskoj grinji (Trombicula autumnalis). Problem ljudima ne stvaraju odrasle grinje, nego njihove ličinke, velike svega oko 0,4 milimetra.
Upravo zbog njihove veličine većina ljudi nikada ne vidi što ih je ugrizlo.
Ličinke borave na travi i niskoj vegetaciji, odakle mogu prijeći na čovjeka. Zato često stradaju noge, gležnjevi i područja uz rub čarapa ili druge dijelove tijela na kojima odjeća pritišće kožu.
Još je jedna stvar karakteristična. Ugriz često ne boli i reakcija se ne mora pojaviti odmah.
Svrbež i crvene kvržice mogu se javiti tek nakon nekoliko sati, pa čak i dan ili dva kasnije. Do tada ličinke uglavnom više nisu na koži.
Zato je dobro prisjetiti se gdje ste bili prethodnog dana. Ako ste kosili travu, radili u vrtu ili dulje boravili na travnjaku, a nakon toga su vam se posebno po nogama pojavile skupine izrazito svrbežljivih crvenih promjena, jedan od mogućih uzroka upravo su ove grinje.
A što ako se budite s novim ugrizima?
Kućna stjenica (Cimex lectularius) pravi je nametnik čovjeka. Hrani se krvlju i, jednom kada dospije u kuću ili stan, može se ondje nastaniti i razmnožavati.
Najčešće se skriva blizu mjesta na kojem spavamo, u šavovima madraca, konstrukciji i uzglavlju kreveta, pukotinama, iza lajsni i u tapeciranom namještaju.
Tijekom dana uglavnom je skrivena, a prema domaćinu izlazi dok spava.
Ugriz je često bezbolan, a kasnije se može pojaviti svrbež i crvenilo. Promjene se ponekad pojavljuju u skupinama ili nizu, ali samo prema izgledu ugriza nije moguće sa sigurnošću zaključiti da u kući imate stjenice.
Zato treba potražiti i druge tragove. Na madracu i posteljini mogu se pojaviti sitne tamne točkice ili tragovi krvi, a u šavovima madraca, pukotinama i oko konstrukcije kreveta moguće je pronaći same kukce ili njihove odbačene košuljice.
Ne dolaze zato što je kuća prljava
Pojava kućnih stjenica nema jednostavnu vezu s čistoćom doma.
Vrlo lako putuju s nama. U kuću ih možemo nenamjerno donijeti u koferu ili putnoj torbi, a mogu stići i s rabljenim namještajem i drugim predmetima.
Upravo povećana mobilnost ljudi i putovanja jedan su od razloga zbog kojih se posljednjih desetljeća ponovno bilježi njihov porast u razvijenim zemljama.
Podaci Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ pokazali su porast broja provedenih mjera protiv stjenica na području Zagreba od 2015. do 2019. godine, pad tijekom pandemije te ponovno povećanje 2022. i 2023. godine, posebno u stambenim objektima.
Ako se kućne stjenice potvrde, problem često nije moguće riješiti običnim čišćenjem. Potrebna je dezinsekcija, a ponekad i ponavljanje tretmana.
Kako onda znati što vas grize?
Nije uvijek moguće znati samo po crvenoj točkici na koži, ali okolnosti mogu dosta pomoći.
Ako vas nešto počne bockati dok sjedite na terasi ili ispod stabla, a na sebi pronalazite sitne, gotovo prozirne kukce, moguće je da su u pitanju mrežaste stjenice.
Ako ste prije pojave jakog svrbeža boravili na travnjaku, u vrtu ili među niskom vegetacijom, posebno ako su pogođeni gležnjevi i noge, treba uzeti u obzir travne grinje.
A ako se novi ugrizi pojavljuju nakon spavanja i ponavljaju se iz noći u noć, vrijeme je za detaljan pregled madraca, kreveta i njegove okolice.
U svakom slučaju, izgled ugriza sam po sebi nije dovoljan za sigurnu dijagnozu.
Što možemo napraviti?
Kod boravka u visokoj travi i niskoj vegetaciji mogu pomoći zatvorena obuća, čarape i duge nogavice. Nakon duljeg rada u vrtu ili prirodi dobro je presvući odjeću i otuširati se. Redovito održavanje i košenje travnjaka također smanjuje količinu guste vegetacije u kojoj se različiti sitni nametnici zadržavaju.
Kod mrežastih stjenica situacija je nešto teža. Kada ih se namnoži u velikom broju, mogu biti praktički posvuda oko napadnutih stabala. Mreže na prozorima barem mogu smanjiti njihov ulazak u kuću.
Pronađete li nekoliko mrežastih stjenica uz otvoreni prozor, to nije razlog za zaključak da imate infestaciju doma.
S kućnim stjenicama je obrnuto. Ako pronalazite karakteristične tragove oko kreveta i ugrizi se ponavljaju, problem treba shvatiti ozbiljno i po potrebi se obratiti profesionalnoj službi za dezinsekciju.
A ako se na koži pojavi jaka reakcija, oticanje, znakovi infekcije ili tegobe ne prolaze, treba se obratiti liječniku.
Jer ono što nas krajem ljeta „grize po nogama“ ne mora uvijek biti ista stvar. Jedan krivac može pasti s hrasta, drugi nas čeka u travi, a treći, onaj najneugodniji, može se sakriti tamo gdje ga najmanje želimo, uz krevet u kojem spavamo.
