Ne mora svaki planinarski izlet trajati pola dana da bi se na kraju imao osjećaj kako je odrađen pravi trening. Ponekad je dovoljno pronaći stazu koja će u relativno malo kilometara ponuditi dovoljno uspona, gustu šumu, poneki otvoreni pogled i onu dobro poznatu kombinaciju umora i zadovoljstva kada se napokon stigne na cilj. Upravo je takva staza iz naselja Rude prema Ptičjem vrhu – relativno kratka, ali zbog gotovo kontinuiranog uspona dovoljno intenzivna da se na njoj itekako može oznojiti.
Rude su već dobro poznato polazište za istraživanje ovog dijela Samoborskog gorja, a iz naselja se može krenuti prema nekoliko različitih planinarskih odredišta. Ova varijanta odličan je izbor za one koji nemaju cijeli dan na raspolaganju, ali ipak žele pobjeći u prirodu i napraviti nešto konkretnije od obične šetnje. Posebno je lijepa tijekom toplijih mjeseci, kada gusta vegetacija Samoborskog gorja pokazuje koliko ovaj kraj može ostati zelen čak i usred ljeta.
Iz Ruda ravno uzbrdo – nema dugog zagrijavanja
Dolazak u Rude prilično je jednostavan, a velika prednost ove rute je što se u neposrednoj blizini početka staze nalazi veći prostor za parkiranje. Automobil je najbolje ostaviti upravo ondje, nakon čega se bez dodatnih komplikacija može krenuti prema planinarskim putokazima. Već kod parkirališta nalazi se tabla s označenim smjerovima prema nekoliko planinarskih ruta, među kojima je i ona koja vodi prema Ptičjem vrhu.
Zagrijavanje ovdje ne traje dugo
Prvi dio uspona vodi strmijom asfaltiranom cestom kroz naselje. Iako asfalt možda nije ono što se prvo zamišlja kada se govori o planinarenju, ovaj dio zapravo je odličan uvod u ono što slijedi. Nagib je dovoljan da se vrlo brzo osjeti uspon, ali asfaltirana podloga omogućuje siguran i jednostavan korak. Nakon nekoliko minuta kuće polako ostaju iza leđa, a staza se približava šumi.
Ulaskom na šumski put počinje onaj pravi planinarski dio. Uspon se nastavlja, ali se atmosfera potpuno mijenja. Umjesto asfalta pod nogama je zemlja, oko staze raste gusta vegetacija, a hlad krošnji čini hodanje puno ugodnijim. Na pojedinim mjestima staza nakratko izlazi na otvoreniji teren i prelazi preko manje livade, nakon koje se ponovno kratko susreće asfalt, prije nego što se ruta vrati u šumu i nastavi prema Ptičjem vrhu.
Upravo ta izmjena podloge i krajolika čini stazu zanimljivom. Nema dugih ravnih dionica na kojima se samo skupljaju kilometri – ovdje se većinom ide prema gore. Zato će ova ruta posebno odgovarati onima koji žele kratak, ali dobar trening u prirodi. Uspon je na pojedinim dijelovima poprilično strm, ali upravo činjenica da staza nije pretjerano duga čini ga podnošljivim i motivirajućim. Kad noge počnu ozbiljnije osjećati nagib, cilj već nije tako daleko.
Zelena strana Samoborskog gorja koja posebno osvaja ljeti
Jedna od stvari koje se na ovoj stazi posebno primjećuju jest vegetacija. Samoborsko gorje ima tu lijepu osobinu da tijekom velikog dijela godine zadržava izrazito zelenu, gotovo raskošnu prirodu, a upravo je ova ruta dobar primjer toga.
Čak i tijekom ljeta, kada visoke temperature u mnogim krajevima ostavljaju suhu travu, prašnjave puteve i ogoljene površine, ovdje velikim dijelom prevladavaju zeleni tonovi, gusta šuma i bujna vegetacija. Krošnje stvaraju prirodan hlad, a šumski dijelovi staze pružaju ugodan odmak od jakog sunca. Zbog toga uspon, iako fizički nije sasvim bezazlen, djeluje mnogo ugodnije nego da se cijelim putem hoda po otvorenom terenu.
Proljeće će ovoj stazi dati potpuno drugačiji karakter, s mladim zelenilom i svježinom šume, dok će je jesen obojiti toplijim tonovima. No upravo ljeti posebno dolazi do izražaja koliko su šume ovog dijela Zagrebačke županije dragocjene za aktivan odmor. Na relativno maloj udaljenosti od gradske vreve moguće je pronaći stazu na kojoj vrlo brzo ostaju samo šum, zvuk vlastitih koraka i povremeni pjev ptica.
Treba pritom imati na umu da putem nema mjesta za okrjepu, kao ni izvora na koji bi se trebalo osloniti za nadopunjavanje zaliha. Ni na samom Ptičjem vrhu nema planinarskog doma, restorana ili mjesta na kojem se može kupiti voda. Zato je bocu vode svakako potrebno staviti u ruksak, osobito ako se na stazu kreće tijekom toplijih proljetnih i ljetnih dana. Za ovu duljinu rute nije potrebno nositi pola kuhinje u ruksaku, ali voda i nešto malo za pojesti svakako su dobra ideja.
Na Ptičjem vrhu nema mnogo – i upravo je u tome njegova čar
Nakon posljednjeg dijela uspona dolazi se do Ptičjeg vrha, gdje se cijela priča iz guste šume konačno otvara. Ovdje ne treba očekivati planinarski dom, velik uređeni plato ili mnoštvo dodatnih sadržaja. Glavna nagrada je vidikovac i pogled koji se otvara nakon uspona.
I možda upravo zbog toga Ptičji vrh ima poseban šarm.
Nakon strme staze, guste vegetacije i hodanja kroz hlad šume lijepo je jednostavno stati, uhvatiti dah i nekoliko minuta provesti bez posebnog plana. To je jedna od onih planinarskih točaka na kojima cilj nije sadržaj koji vas čeka na vrhu, nego sam osjećaj dolaska i pogled koji se otvara pred vama.
Ako ste do Ptičjeg vrha došli samo zbog kratkog treninga, ovdje se možete odmoriti i potom vratiti prema Rudama. No ako u nogama još ima energije, a pogotovo ako se nakon uspona pojavi glad, postoji puno zanimljivija opcija – nastaviti dalje prema Oštrcu.
Staza se nastavlja preko Ptičjeg vrha u suprotnom smjeru od onoga kojim se stiglo iz Ruda te se može povezati s rutama prema Oštrcu. Time kratki uspon vrlo jednostavno prerasta u dulji planinarski izlet kroz ovaj dio Samoborskog gorja. A tamo čeka i vrlo dobra motivacija za nastavak – Planinarski dom Željezničar, poznato mjesto za odmor i domaću planinarsku hranu.
To je posebno dobra opcija za društvo koje želi od izleta napraviti nešto više od brzog uspona i povratka. Nakon Ptičjeg vrha može se nastaviti prema Oštrcu, odraditi još koji kilometar kroz šumu i cijelu priču završiti uz konkretan ručak. U tom slučaju, naravno, potrebno je računati na više vremena i ozbiljniju ukupnu kilometražu nego kod samog uspona iz Ruda.
Kratka staza za one koji žele konkretan uspon
Prema prikazanoj ruti, od polazišta u Rudama do Ptičjeg vrha ima približno 2,5 kilometara, a za uspon treba računati na otprilike sat do sat i pol hoda, ovisno o kondiciji, tempu i pauzama. Ruta na karti procjenjuje hod na oko 1 sat i 20 minuta, što je dobar okvir za rekreativni tempo. Nije loše pri ruci imati i planinarske štapove jer strmina na povrtaku postaj nezgodna uzbrdica za koju ne bi bilo loše pod rukom mati oslonac o teren.
Iako kilometraža nije velika, stazu ne treba doživljavati kao potpuno laganu šetnju. Uspon je na više mjesta izražen i kontinuiran, zbog čega će se tih nekoliko kilometara itekako osjetiti u nogama. Upravo je zato odlična za rekreativce koji žele poboljšati kondiciju, ali i za planinare koji traže kraću rutu za dan kada nemaju vremena za višesatnu turu.
Podloga se izmjenjuje između asfalta, šumskog puta, kraćih otvorenih i travnatih dijelova te klasične planinarske staze, a za hodanje su najbolje planinarske ili kvalitetne trekking cipele, osobito nakon kiše kada zemljani dijelovi mogu biti skliski.
Ako se ide samo do Ptičjeg vrha i natrag, riječ je o lijepom, kratkom i fizički konkretnom izletu. Ako se, pak, nastavi prema Oštrcu i Planinarskom domu Željezničar, staza postaje prava planinarska avantura kojoj treba posvetiti više vremena.
Upravo je ta mogućnost izbora jedan od razloga zbog kojih su Rude izvrsno polazište za istraživanje Samoborskog gorja. Može se doći na kratko znojenje i vratiti istim putem ili, kada raspoloženje i kondicija to dopuštaju, jednostavno nastaviti dalje kroz šumu. A ponekad su upravo takvi izleti, bez velike pompe i kompliciranog planiranja, najbolji način da se provede slobodan dan u prirodi Zagrebačke županije.
