U Muzeju Turopolja predstavljeno je treće izdanje kuharice ”Tradicionalna turopoljska jela”. Prva izdanja su bila 2003. i 2008. godine, no vrlo skromna, sa tek tekstom popraćenim receptima. Za ovo osuvremenjeno izdanje radilo se sve, od kuhanja samih jela, aranžiranja i fotografiranja. Iza svega navedenog stoji poznata velikogorička kuharica Nikolina Dianežević.
– Svako jelo iz oglednog primjerka te kuharice iz 2003. godine koje nije imalo fotografije i napisano je prema kazivanjima žena, trebala sam doma skuhati, pripremiti za fotografiju, aranžirati, staviti kontekst atmosfere sela, tradicije i tih starih turopoljskih vremena, i na kraju fotografirati i obraditi fotografije i onda to ovako izgleda u kuharici.
Nikolina ne krije da joj je to bio najzahtjevniji projekt na kojem je do sad radila, a iza nje već su tri kuharice o kolačima.
– Ova tradicionalna turopoljska jela bila su veliki izazov jer je trebalo prvo provesti istraživanje. Razgovarala sam sa svojom bakom, obiteljskom prijateljicom koja ima preko 70 godina, slušala sam tatine priče o tome što je on kao mali jeo za večeru. Fascinantno je to što mi danas ne možemo tako nešto pojmiti kao na primjer da se meso jelo jednom tjedno, ako su imali toliko na selu. Nekada je to bilo puno skromnije. Zato mi je drago što sam prihvatila projekt jer sam naučila da se i od tih skromnih jela može stvoriti nova baza za nešto modernije.
Kroz kuharicu se mijenja desetak namirnica od kojih su se nekada spravljala i slana i slatka jela. Živjelo se skromnije, a koristile su se namirnice koje bi obitelj sama uzgojila u vrtu.
– Pšenično i kukuruzno brašno, svinjska mast, možda su imali povrća na vrtu pa su radili variva, od mesa su se pripremale kobasice. Sekeli gulaš je jelo koje je najglamuroznije u cijeloj kuharici. Na neki način sam proživjela djetinjstvo svoga tate i drugih ljudi koji su živjeli u to vrijeme u Turopolju.
Na promociji kuharice premijerno je prikazan i igrani dio igrano-dokumentarnog filma ”Žganci”. Radi se o trećem filmu serijala ”Autentika” čiji je cilj u filmskom obliku zabilježiti stare zanate, legende i običaje Turopolja.
– Prvi film je bio o poculici, drugi o premještanju čardaka, a za treći sam uzela žgance jer mislim da je to temeljno jelo na kojem smo se mi i naši stari prehranili. U 10-minutnom igranom dijelu, koji je prikazan na promociji kuharice, posjetitelji su mogli vidjeti kako su se u zadruzi kuhali kukuruzni žganci, a u dokumentarnom dijelu filma bit će prikazano kako su se kuhali bijeli žganci i kako su na Grobniku, u drugom dijelu Hrvatske, kuhaju svoju verziju žganaca palenta-krumpirica. Još u tom dokumentarnom dijelu će biti intervju sa Slavicom Robić (86) koja je vrsna kuharica žganaca – rekla nam je redateljica Romana Rožić.
Film je sniman u čardaku u Buševcu dva dana, od 7 do 22 sata. Najveći izazov je bio postići prirodno dnevno svjetlo tijekom cijelog snimanja. – Morali smo cijelo vrijeme imati danje svjetlo što postigli reflektorima. Dva dana smo morali napraviti jutro i još posakrivati sve te reflektore u malom čardaku gdje je još bilo deset ljudi i statista s kablovima, opremom – ispričao nam je snimatelj Tomislav Ladišić, inače unuk Višnje Huzjak, prve ravnateljice Muzeja Turopolja.
Aktualna ravnateljica Margareta Biskupić Čurla nije krila zadovoljstvo što su davno započeti projekti zaštite nematerijalne kulturne baštine Turopolja privedeni kraju.
– Sada 2017. godine i došlo je vrijeme da naš proračun to podnese uz pomoć Grada Velike Gorice, Zagrebačke županije i Turističke zajednice Velike Gorice. Uspjeli smo pripremiti sva ta jela, fotografirati ih i napraviti jedno hvalevrijedno izdanje za generacije. Ja se duboko nadam da će nastati drugi dio kuharice i da će kuharica doživjeti prijevod na engleski i njemački.
Kako je bilo u petak na promociji u Muzeju Turopolja, pogledajte u fotogaleriji.
