Novu preporuku čitatelja, odnosno čitateljica, donosi vam vaša autorica s portala Kronike Velike Gorice – Katarina Drvodelić. Riječ je o knjizi koja me istovremeno i ljutila i razveselila. Kako ćete na nju reagirati vi, prepuštam da sami provjerite. Knjiga o kojoj se piše preporuka, kao i sve ostale o kojima možete čitati preporuke na našem portalu i stranici Gradske knjižnice Velike Gorice moguće su za posudbu preko kataloga.
Fredrik Backman, Čovjek zvan Ove
Na poklon za rođendan od prijateljice Ive sam dobila knjigu „Čovjek zvan Ove“ autora Fredrika Backmana. Ova priča nekima je možda poznatija kao američka inačica filma „Čovjek zvan Otto“ s Tomom Hanksom u glavnoj ulozi. Odmah da kažem – ako se odlučite na film, prvo uzmite knjigu u ruke, mogla bi i vas iznenaditi kao i mene.
Kako nisam osoba koja čitam recenzije knjige prije nego s njom krenem, bila sam poprilično iznenađena. Iznenađena time da mi se na kraju ipak svidjelo, no put do toga nije bio lak.
Djelo prati 59-godišnjeg muškarca zvanog Ove koji živi u malenom gradiću u Švedskoj. Oveu je preminula supruga prije šest mjeseci i njegov život se tada preokrenuo naopačke – doduše, i dalje razgovara s njom kao da je tu te i dalje ne razumije njene postupke.
Ove je užasne volje, neprimjeren, bezobrazan, nagao, ljut, neugodan i nepristojan. On tvrdi da je pravedan i da djeluje na temelju principa. Nije istina, Ove je ukratko -zločest.
Takvo njegovo ponašanje prati vas veći dio knjige te je to bio i razlog zašto sam knjigu u par navrata spustila i mislila od nje odustati. Doimalo se kao da sam čitala one nervozne komentare na društvenim mrežama svih onih ljudi kojima baš sve smeta i koji su pametniji od svih ostali – baš kao što misli i Ove.
Međutim, tek nakon nekog vremena postaje kristalno jasno – Ove je depresivan. Ove se želi ubiti. Ove više ne želi živjeti, ne u ovakvom svijetu, ne bez nje, njegovog sunca.
Ova knjiga jasno progovara i o tome kako nikada ništa u životu nije slučajno. Tako se nisu ni slučajno u njegovu ulicu doselili mladi susjedi s djecom. Mlada trudna susjeda koja od samih početaka kao da razumije Ovea, iako njemu nije previše jasno kako je to moguće. Ove uz njih, ali i druge susjede počinje dobivati izlike za samoubojstvo koje već neko vrijeme želi počiniti. Makar to bilo nešto jednostavno poput otići i zapisati tablice nekog automobila koji „NE SMIJE VOZITI PO NJIHOVOJ ULICI!“. Posebno je osjetljiv na to.
Izlika za izlikom, događaj po događaj, spašavanje jednog po jednog susjeda.. Oveu upravo ljudi, njihove interakcije i njihova dobrota neprimjetno vrate želju za životom. A oni svi nisu niti znali da to čine, da spašavaju život jednog živčanog i usamljenog muškarca.
Knjiga je prožeta intelektualnim humorom, cinizmom i sarkazmom, ali je i vrlo otvorena jer potiče prihvaćanje svih članova društva neovisno o tome koliko imaju godina, koje su religije, boje kože ili seksualnih preferencija. Ove možda je zločest, ali je pravedan, barem u nekim stvarima, koliko god da je to teško prihvatiti.
Iako sam knjigu zaista bila spremna ispustiti iz ruku u par navrata, drago mi je da nisam. Kraj knjige vam neću otkriti, no unatoč svemu, svim neugodnim ponašanjima i ja sam zavoljela tog starca, tog živčanog lika koji zapravo, samo svima želi dobro i voli svoju suprugu više nego što je ikada zamislio da bi mogao voljeti.
