Home Gospodarstvo “Među nama su lažni poljoprivrednici!”

“Među nama su lažni poljoprivrednici!”

PODIJELITE

Velikogoričkim proizvođačima hrane koji svoje proizvode prodaju na tržnici krajem srpnja uručeni su certifikati. Oni  protvrđuju da je riječ o ljudima koji doista prodaju svoje proizvode te da nisu prekupci. Kupci  na taj način mogu izbjeći uvozno, često upitne kakvoće, a proizvođači fiskalne blagajne. Ipak, kako to obično biva, pojavili su se lovci u mutnom.

POVRĆE U KOMPOSTU

Srećko Šutalo predstavnik je velikogoričkih proizvođača voća i povrća. Pokazuje nam svoje imanje na kojem propada 15 tona rajčica vrhunske kakvoće. Razlog – nelojalna konkurencija!

IMG_5249

„Proizvedem dosta robe, donesem je na tržnicu, međutim, ne možete je plasirati s obzirom da ima dosta prekupaca koji prodaju istu robu koju su kupili na zelenoj tržnici, a mi kao proizvođači koji smo dosta uložili u tu proizvodnju imamo tu nelojalnu konkurenciju gdje ne možemo plasirati svoju robu“, priča nam Šutalo.

KRIVOTVORENE DEKLARACIJE

U svakom žitu ima kukolja, tako i u samim Obiteljskim gospodarstvima. Neki od njih su i sami prekupci. Na kupljeni proizvod, čak i uvozni stavljaju vlastite deklaracije kako bi izbjegli fiskalne blagajne. Šutalo, stoga, poziva inspekciju Državnog inspektorata da dođu ovamo i odrade svoj posao.

„Da dođu na tržnice, kod prodavača, popišu količinu robe, vrstu robe i odu kod tih poljoprivrednika da se vidi jesu li oni tu robu proizveli. Sve dok se to ne napravi, mi ćemo teško opstajati ako nam država ne pomogne u tome smislu jer imamo velike ulazne troškove “, kaže Šutalo.

U suradnji sa Gradom, a kako bi zaštitili svoju proizvodnju, poljoprivrednici su počeli dobivati certifikate. Prepoznatljive žute pregače nose velikogorički prodavači voća i povrća koji ga i proizvode, trenutačno njih 24.

100% DOMAĆE

„Mi smo dobili certifikate s obzirom da nam je bila komisija vani i oni su na licu mjesta vidjeli da je to vlastiti proizvod“, napominje Ana Čumpek.

Slavica Huzjak

„Mi smo tu već stari prodavači , ali puno se više osjeti prodaja. Imamo certifikate, majice, prepoznatljivi smo. I to je naše, jučer brano, danas prodano i to je to“, kaže Slavica Huzjak.

Iz gradskog Odbora za poljoprivredu također nas uvjeravaju da natpis velikogorički proizvod jamči da je sve domaće i zdravo.

„Kupac može biti siguran i uvjeren da je taj koji ima oznaku i certifikat stvarno proizvođač, da je to iz njegovog vrta. Znači, 100 % siguran da kupuje domaće“, ističe Ivan Kuzmec, voditelj gradskog Odbora za poljoprivredu i šumarstvo.

„To je 100% naša proizvodnja, nas nadgleda nadležna komisija, savjetodavna služba gdje komisija ima pravo doći na tržnicu, provjeriti što prodaje, otići van na Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, utvrditi činjenično stanje, znači mi ne smijemo ništa prodavati što nismo proizveli“, govori nam predstavnik prodavača Srećko Šutalo.

Ivan Kuzmec 02

Kuzmec prodavačima poručuje kako smiju prodavati isključivo proizvode koje su i prijavili. Svi se potpisom obvezuju da su upoznati s uvjetima certifikata. Ali što ako netko u nedostatku vlastitog proizvoda ubaci uvozni, ima li kontrole?

„Pa mi sami nemamo nikakve ovlasti, ne možemo nikoga istjerati, ali postoji za to tržne inspekcije i svi ostali organi koje bi to trebale kontrolirati. Znate, ako je netko prijavio da ima voćnjak, a u tom voćnjaku ima pet jabuka, onda se zna koliko može prodati“, kaže Kuzmec.

KINESKI ČEŠNJAK?

Prodavačica Rozalija Kablarić uvjerava kako na štandu drži isključivo domaći češnjak te da se kod nje ne može naći roba iz uvoza.

Rozalija Kablarić01

„To je baš domaće. A kako to mi možemo znati? Vidite, domaći je u vijencu, kineski češnjak tako ne izgleda, a vidi se i po korijenu. Kinezi išćupaju cijeli korijen, a razlika je i u okusu“, priča nam prodavačica uspoređujući domaći i kineski češnjak.

Gospođa koju smo zatekli u kupnji smatra da je najveći jamac za dobar proizvod prodavač kod kojeg kupuje.

„Moram Vam priznat, što ja znam jesu li oni te majice kupili pa nas valjaju, ali roba najbolje govori. Pustite vi uniforme!“.

Vjerujete li prodavačici da nije išla kupit kineski češnjak i prodaje ga pod domaći?

„ Pa ne, jeste li vidjeli negdje kineski češnjak s tolikim češnjima, ja nisam! Kad kupujem onda kupujem domaće proizvode od ovih ženica za koje znam da je iz njihovog vrta“.

Jeste li sigurni da je to doista iz njihovog vrta?

„Pa ja mislim da jesam jer poznam ženskice od kud su i kaj su, a sad, čujte.

Koliko je to važno kupiti domaći proizvod?

„Puno je važno jer inače ne znate od kud je, šta je, gdje je raslo i na čem je raslo i s čime se zalijevalo i to je to“, objašnjava nam sugovornica.

PROIZVODNJU ĆE KONTROLIRATI SVAKE GODINE

Certifikate koji jamče da doista i kupujete voće i povrće OPG-a koji ga i proizvodi izdaje Grad na godinu dana. Nakon toga na teren opet izlazi gradska komisija kako bi odlučila hoće li članovi poljoprivrednog gospodarstva zadržati certifikat, a time i prepoznatljive žute majice i pregače.

„Izaći će van opet komisija koja će snimiti i vidjeti koliko je tko i što posadio, a koliko je prijavio. Ako je sve u redu proizvođač može dobiti certifikat“, kaže Ivan Kuzmec.

CILJ JE UNAPRIJEDITI RURALNI PROSTOR

Uručivanje certifikata o proizvodnji voća i povrća te ostalih proizvoda sastavni je dio projekta promicanja domaće poljoprivredne proizvodnje, kao i prodaje voća i povrća garantiranog teritorijalnog porijekla. Cjelokupni projekt su pokrenule Udruga hrvatskih tržnica i Zajednica udruga hrvatskih povrćara još 2006. Godine. Stjecanje povjerenja kupaca u domaće, svježe i zdravo voće i povrće koje na tržnici nude certificirana obiteljska poljoprivredna gospodarstva samo je jedan od ciljeva. U cjelini se nastoji očuvati i poticati tradicionalni način direktnog plasmana domaćih i kvalitetnih poljoprivrednih proizvoda od proizvođača do krajnjeg potrošača te na taj način istaknuti važnost očuvanja i unapređenja hrvatskog ruralnog prostora.

PROTIV LOVA U MUTNOM

Žute majice i pregače trebale bi doista jamčiti da onaj koji ih nosi nije prekupac, već domaći proizvođač hrane. Oni koji su pak prekupci i lovci u mutnom, problem su kupca koji ne zna što kupuje, zakonodavca i nadležne inspekcije. Ali i pravih proizvođača hrane kojima zbog nelojalne konkurencije prijeti propast.

[print_gllr id=889]