Home Gospodarstvo Najbolji kosac je Jurica Buković: Ne kosim puno, ali kosim dobro

Najbolji kosac je Jurica Buković: Ne kosim puno, ali kosim dobro

Na manifestaciji "Kosci za kosce" najavljen je i početak pripremnih radova na Selečkom mostu do kraja ove godine

PODIJELITE

Nabrusili su kose natjecatelji u Selcu, na Odranskom polju kod Veleševca i zamahnuli. Kosilo se na žegi, na suncu, bez prestanka, ali sa zadovoljstvom. A kako i ne bi kad je cilj manifestacije, Kosci za kosce, koja se već desetu godinu odvija u općini Orle- hvalevrijedan. Baš kao što samo ime govori- kosili su kosci za istoimenu pticu, pticu Kosac, kako bi se sačuvalo njeno prirodno stanište.

“Jura je kosu držal ravno i brijal sve do zemlje”

Mnogi su kosili, no netko je ipak morao pobijediti. “Mlad, fin i čio momak”, tako je Dragica Kos iz Samobora (nije očito slučajno njeno prezime, istog korijena kao i manifestacija) opisala pobjednika, plemenitaša Juricu Bukovića, a kojem je kosu posudila- upravo ona. “Sklepal ju je moj svekar od 85 godina. Jako je dobro to zgledalo, Jurica je kosu držal ravno i brijal je sve do zemlje tu otavu koja mu je bila na raspolaganju”, sa smiješkom kaže Dragica. Pobjednik i nije mnogo razgovorljiv. Nema veze, s rukama bolje umije. “Ne kosim puno, ali očito kosim dobro. Dovoljno za pobjedu”, zaključuje Jurica, inače predstavnik Plemenite Opčine Turopoljske.

Kosu u ruke uzele su i žene. Bome, i one mogu stati uz bok muskim kolegama koscima, posebice Suzana Panijan koja je pokupila prvu nagradu u ženskoj kategoriji.

 

Sir s vrhnjem, kuruzni kruh i gibanica

A okoloko kosaca- sve miriše na tradiciju. Baš kak’ su nekad delali i jeli naši stari. Tu je fini sir s vrhnjem, malo špeka, domaći kukuruzni kruh i tvrdi sir, pa onda i gibanica. “Nisu nekad star imali puno, tak su išli na polje, posebno kad je bilo ovak’ vruće”, govori nam Nevenka Vučin, predsjednica KUD-a Veleševec. Oni su se pobrinuli za organizaciju, s općinom Orle i Javnom ustanovom Zeleni prsten Zagrebačke županije. Javna ustanova i ove godine je donirala nove kose, a bilo je tu i starih, još nisu za bacit’, govore nam.

Nije za odbaciti ni ova manifestacija. Počela je polako, skromno, prije deset godina i danas postala mjesto susreta i očuvanja tradicije.

“Moramo čuvati svoje ruralne prostore, a to možemo samo u suradnji s lokalnim stanovništvom i zajednicom. Pomažemo ljudima da žive dostojanstveno, to je nešto što se ne može platiti novcem. To je budućnost”, govori ravnateljica Ustanove, Martina Glasnović.

S izgradnjom kreće Selečki most

Zadovoljna je ravnateljica ne samo zbog manifestacije koja živi i širi se, već i zbog činjenice da je pred Posavinom još jedan veliki projekt koji će do kraja godine krenuti u realizaciju. Selečki most u Selcu pored Veleševca ima napokon građevinsku dozvolu, uskoro će biti raspisan i javni poziv za izgradnju, pa će nakon izbora izvođača radova napokon krenuti i pripremni radovi, potvrđuje nam i načelnik općine Orle, Ervin Vujica.

“Most će biti drveni, osam tona nosivosti. Čekali smo na to više od deset godina i napokon dočekali”, govori Vujica. Olakšat će to život stanovnicima koji, kako bi sad došli do svojih parcela, šuma ili vinograda, svakodnevno prijeđu čak 50 kilometara obilaznim putem po državnoj cesti, umjesto dvanaest koliko će biti potrebno jednom kad most bude gotov.

Dobrih vijesti za sve Posavce, nakon subotnje manifestacije, ne nedostaje; čuva se priroda, ptica Kosac, povezuje lokalna zajednica, a stiže i most. I ne zaboravimo pobjednika s početka priče, on je sigurno jedan pobjednički ples poklonio gospođi Dragici.

Foto: Mario Žilec