Pjesnička scena postala je bogatija za novi, snažan glas. Velikogoričanin Marko Kraljević, koji živi u Vukovini, izdao je svoju prvu knjigu poezije pod intrigantnim i rezolutnim naslovom: “Da tuga ima vrijednost, bio bih najbogatiji na svijetu“.
Kraljevićeva zbirka nije samo skup stihova, već iskreno propitivanje ljudske emocionalnosti, borbe sa samim sobom i traganja za vrijednošću u najtežim osjećajima. U razgovoru za naš portal, Marko nam je otkrio kako je turopoljski zavičaj utjecao na njegov rad, koliko dugo je zbirka nastajala i zašto smatra da je tuga ključna za poimanje empatije.
Inspiracija iz turopoljskog zavičaja i raznolikosti ljudi
Iako je u Vukovinu preselio u ranoj mladosti, Marko objašnjava da je inspiracija za njegovu poeziju više proizašla iz promatranja ljudi nego same geografske okoline. “Više je to odraz ljudi nego same okoline,” kaže Marko. “Imamo u svome kraju, ne tako geografski velikom, ali dosta različitom s ljudske strane, tako da volim promatrati ljude i njihove reakcije na svakodnevne situacije. Ponekad samo po nečijem hodu, pogledu se mogu vidjeti neki problemi, tuga, rijetko ali ponekad i sreća! Definitivno je naš kraj i okolica zanimljiva i ima dosta inspiracije!” naglašava Kraljević, pokazujući da je upravo ta raznolikost turopoljskog kraja poslužila kao bogati izvor za njegovu introspekciju.
Naslov “Da tuga ima vrijednost, bio bih najbogatiji na svijetu” djeluje na prvu teško i ozbiljno, ali autor objašnjava njegovu dublju funkciju. “Na prvu naslov je dosta ‘težak’ i izgleda možda negativno ili čak zabrinjavajuće, ali mogu reći da je to dio mene i kada bi se ta tuga o kojoj pišem i koju osjećam na neki svoj način, mogla pretočiti u nešto drugo imala bi drugačije značenje i vrijednost,” objašnjava Marko.
On smatra da će se mnogi čitatelji pronaći u tim pjesmama i shvatiti da tuga nije neuobičajena. Marko čvrsto vjeruje da je tuga ključna u poimanju empatije i shvaćanju vrijednosti sreće. “Vjerujem da je tuga ključna u poimanje empatije, i da bez osjeta prave tuge i proživljavanja iste teško se može shvatiti i vrijednost sreće i zadovoljstva. Smatram da tuga ponekad dobro dođe, da čovjek shvati koliko je ubiti ponekad ‘sam’, ‘prolazan’, ‘nebitan’ i da se dosta iz nje može naučiti i postati puno skromniji i bolji!”
Unatoč tmurnom naslovu, autor ističe da nije trajno tužan niti nesretan, već su to povremeni trenuci kada intenzivno proživljava stvari, ponekad čak i za druge ljude.
Marko Kraljević u opisu svoje poezije navodi da “Pobjeda, nažalost, izgleda kao samoća, a posljedica toga je tuga.” Zanimalo nas je jesu li osobne pobjede ili samoće inspirirale ovu zbirku. “Iz svake situacije u životu izađe i nešto pozitivno i nešto negativno (tuga), teško ih je uskladiti i naći neku sredinu za mir,” kaže Kraljević te dodaje kako se svakodnevno borimo s osjećajima, ponajviše u samome sebi. “Niti smo uvijek iste volje niti osjećaja, niti raspoloženja, pa tu uvijek negdje vreba tuga i ubaci svoje čari.”
Ovo je Markova prva knjiga, a većina materijala nastala je unutar posljednje dvije do tri godine, iako se u zbirci nalaze i pjesme stare dvadeset godina. Pjesnik najavljuje da se na ovome neće zaustaviti.
“U ‘meni’ ima još jako puno materijala za nove stvari, vezane uz poeziju, ali i za neke druge književne forme, pjesme glazbenog karaktera, pa kako bude vremena i trenutaka inspiracije vjerujem da ovo neće biti naš jedini intervju,” optimistično zaključuje Marko Kraljević.
Markovu knjigu možete nabaviti u webknjižari na OVOM LINKU.
