S gitarom u ruci, u mršavom hladu
Neudanoj djevojci pjevam serenadu
Ona me krišom promatra sa balkona
A i svo žensko osoblje dućana Diona
Mlada majka kroz portafon doziva djecu
Glas joj pritom zvuči ko da mi pjeva tercu
Neki prljavi lik mi prilazi i smrdi
On mi svira bas dok rafalno prdi
Taj mi je pružio zbilja veliku torturu
Baš sve je pjesme počinjao u D-turu
Iako nijednom nije okinuo mol
Zvukovi su zbilja mirisali na bol
Susjedi redom zastaju i pogledavaju me čudno
Dok pjevam djevojci s kojom griješio bi bludno
Proljeće je, nemiran sam kao Nižetić Luka
Poznati mladi pjevač od kojeg mi je muka
I dok sam svoje hormone pretakao u pjesme
Točno posred čela golublje me govno tresne
Premda narod vjeruje – to donosi sreću
Mene spopala je tuga, lagati vam neću
Svud po meni okrugle bijele fleke
Izgledam ko klobuk muhare neke
Sav u očaju dižem pogled gore
I psujem goluba iz noćne more:
„Pa zar ti ja na wc – školjku ličim?
Pernati gade, u kljun ti ga spičim!“
Sva rumena od bijesa usta mi se pjene
Seronja se čitav tjedan čuvao za mene
Ali neću priznat poraz, sviram ja i dalje
Dok s čela vrhnje curi u raspjevane ralje
„Možda ona ne primijeti, živi visoko“
Pljas! Novi projektil pada mi u oko!
Umjesto da utjehom moje srce zgrije
Djevojka s balkona u rimi mi se smije:
„Ta bijela kiša što po tebi pada
To ti je, Friče, prava Sere-nada“
Prizor ptičjim drekom pogođenog trubadura
Moderne djevojke na ljubav baš ne fura
Ubuduće na „koncerte“ furam djedin šljem
Da lakše odbijem taj napad crem della crem
