„Kakva samo zbrka“, pomislio je, „što si učinimo od života.“ Ako je ljubav strijelac, netko joj je iskopao oči pa glavinja uokolo, naslijepo ispaljuje strelice i uvijek promaši metu.“
Eseška zmija čudovište je iz legendi koje se stoljećima šapuću s koljena na koljeno u regiji Essex na jugoistoku Engleske. Tamne vode rijeke Blackwater navodno skrivaju mitsko biće koje se periodično budi i terorizira stanovnike sela uz samo riječno ušće. Krajem 19. stoljeća viktorijanska Engleska polako se povlači pred napretkom znanosti, pogotovo novih medicinskih otkrića. U svijetu koji još uvijek živi u sukobu praznovjerja, religije i novih znanstvenih spoznaja mlada udovica Cora Seaborne istražuje fosile i okamine. Nakon mučnog braka konačno osjeća slobodu da živi kako želi te odlazi iz Londona na eseška polja gdje se u dolini rijeke Blackwater daje u potragu za kamenim ostacima prošlosti dok istovremeno traga za eseškom zmijom za koju vjeruje da je nekim čudom preživjela prahistorijska životinja, a čije će ju otkriće dovesti do vlastite pločice na zidu londonskog Prirodoslovnog muzeja. Prijatelji iz Londona upućuju je u posjet maloj župi na samom ušću Blackwatera i vikaru Williamu Ransomu. Susret koji će uslijediti ubrzo će dovesti do njihove intenzivne povezanosti koja će posredno i neposredno utjecati na živote svih koji ih okružuju.
Iako nije, kako to na koricama piše, „jedan od najboljih povijesnih romana desetljeća“, za romanom „Eseška zmija“ britanske autorice Susan Perry svakako se isplati posegnuti. Pomalo neobičnim stilom Perry linearno pripovijeda priču ponegdje razbijenu prepiskom glavnih likova, a kako roman odmiče, atmosfera postaje sve napetija – kako među likovima, tako i u samom selu gdje stara vjerovanja u esešku zmiju gotovo dovode do masovne histerije. Zmiji se pripisuje svako zlo koje se sručilo na župu – od lošeg uroda ječma do nestanka lokalne djevojčice.
Postoji li uopće razumno objašnjenje za sve? Ili zmija doista postoji? Mogu li zdrav razum i znanstvena objašnjenja nadvladati onaj primordijalni strah pred neobjašnjivim? I imaju li likovi ikakve izglede za ostvarenje svojih ljubavnih snatrenja dok čekaju na odgovore? Do samoga kraja čitatelj nije siguran u ništa od navedenog, pa se kroz ovaj roman probija kao po jajima. Nijedan od likova nije jednoobrazan pa za nikoga ne može gajiti nepodijeljene simpatije. Sve je baš onako kako se moglo dogoditi u stvarnom životu jer sve ima istovremeno svoje dobro i loše lice. „Eseška zmija“ sve u svemu je još jedna u nizu dobrih knjiga za koju se nadamo da ćete u njoj istinski uživati.
