Home Izdvojeno KNJIGA TJEDNA Ivica Prtenjača : Sine, idemo kući

KNJIGA TJEDNA Ivica Prtenjača : Sine, idemo kući

Riječ o pobjedničkom rukopisu na ovogodišnjem natječaju VBZ-a za najbolji neobjavljeni roman, čime je autor postao prvi dvostruki laureat ove nagrade, jer je istu osvojio već 2014. godine za roman „Brdo“

PODIJELITE

Još uvijek se nalazimo u Mjesecu hrvatske knjige posvećenom hrvatskoj književnosti i domaćim autorima, stoga kao ovotjednu preporuku izdvajamo novitet iz pera Ivice Prtenjače, pobjednički rukopis na ovogodišnjem natječaju VBZ-a za najbolji neobjavljeni roman.

Osvojivši i 2021. godine VBZ-ovu nagradu za najbolji neobjavljeni roman „Sine, idemo kući“, Ivica Prtenjača postao je prvi dvostruki laureat ove nagrade, jer je istu osvojio već 2014. godine za roman „Brdo“. Roman „Sine, idemo kući“ odabran je među 142 prijavljena rukopisa, a stručni ocjenjivački sud je nagradu dodijelio jednoglasno. Nagrada je dodijeljena 17. put, a dosad su ju dobili brojni poznati pisci iz Hrvatske i regije.

„Sine, idemo kući“ djelomično je autobiografski roman, jer i Prtenjača je, baš kao i neimenovani protagonist romana, nedavno izgubio oca i svom snagom se trudi otrgnuti zaboravu sjećanje na sretne obiteljske dane. Otac protagonista na samom je kraju životnog puta i jednim dijelom radnja romana prati njegove bolničke dane, koje potom ispresijecaju sjećanja na dane djetinjstva i mladosti. Očeva pluća više ne mogu disati samostalno i on leži u bolnici priključen na aparate. Majka i sin ga svakodnevno posjećuju iako upravo postaje aktualna zabrana posjeta zbog pandemije koronavirusa, što dodatno otežava ionako iscrpljujuć boravak u bolnici. Sin odlučuje ispuniti očevu posljednju želju – odvesti ga kući u Dalmaciju da posljednje dane života provede u vlastitom domu. O aktualnoj temi, istovremeno toliko univerzalnoj, Prtenjača progovara na emotivan način u ovom kratkom, ali dojmljivom romanu.

Za kraj, citirajmo samog autora koji o ovom romanu kaže: „Želio sam napisati ovo iz više razloga, postoje dodirne autobiografske crte, koje su meni, naravno bolne i teške. E, da ih ja ne bih cijeli život osjećao kao ranu, ja sam odlučio napisati o tome roman, stvoriti novi svijet i nove odnose, izmisliti jedan novi poredak stvari i udahnuti život svom razbuđenom sjećanju. Knjiga je, naravno, umjetnički konstrukt, ona je kao takva svačija i, još spasonosnije, ničija. Ona je svoja.“

Raspoloživost knjige u Gradskoj knjižnici Velika Gorica provjerite OVDJE.

Pripremila: Anamarija Horvatinčić