Na Praznik rada dočekala nas je tužna vijest. Napustio nas je naš vječni, nezaobilazni i sveprisutni kestenjar, vječni ulični prodavač kestena, kokica, šećerne vate kojeg smo rado viđali i sretali po proštenjima, proslavama, gradskim manifestacijama, a posljednjih je godina njegova “štacija” s kestenima bila uz rub Robne kuće.
Ešref Sulejmani, poznatiji kao Maradona, u Veliku Goricu došao je prije više od 50 godina, a kokice je prvo pekao i prodavao na tržnicama po Novom Zagrebu, ispričao nam je u jednom našem susretu. “U Gorici to nitko tada nije radio. Ja sam došao jednom, svidjelo mi se i ostao sam”, ispričao nam je tada. I tako su svi upoznali i prepoznali ovog upornog, vrijednog i marljivog čovjeka koji je radio u svim vremenskim uvjetima i u svako doba dana. Nikad mu nije bilo teško stajati i čekati, uveseljavao je svaku gradsku proslavu i postao zaštitno lice našeg grada. Pričao nam je kako su za njega svi građani bili isti; bilo političari, gradski čelnici ili obični građanima. “Svi dobivaju jednake porcije, nema favoriziranja. I nitko ne dobije besplatno!”, znao je govoriti ovaj radišan čovjek kojeg su oblikovali i odlikovali uporonost, tvrdoglavost, volja i vječna želja za radom. “Mora čovjek raditi, što bi inače?”, znao je reći.
Nadimak “Maradona” dobio je jer je nalikovao na slavnog nogometaša, posebice u danima kad je kokice i grickalice prodavao uz gradski stadion.
I tako ode još jedna naša legenda. Već je posljednjih godina imao problema sa srcem i zdravljem, no sve je to stoički podnio i uvijek se vraćao. Ovoga se puta za svoj štand nije vratio, otišao je zauvijek. Zbogom Maradona! Uvijek ćemo pamtiti miris kestena u hladna jesenska predvečernja i čađave, ispucale i tople ruke ljubaznog starca koji je za svakog imao osmijeh i lijepu riječ. I najbolje kestene u gradu!
Odmori malo napokon, dragi Maradona. I hvala ti za kokice i kestene!
