Uvodna Frikova napomena:
Namjera ovog teksta ni u kom slučaju nije sprdnja s problematikom požara koji svakog ljeta diljem Dalmacije prijete životima ljudi, uništavaju floru i faunu te prave ogromne materijalne štete. Moja je isključiva namjera što bolje opisati jednu fiktivnu situaciju koja mi je pala na pamet nakon što sam, kao i većina vas, nedavno opet čuo vijesti vezane uz vatrenu stihiju na jednom našem otoku. Požari su, nažalost, često podmetnuti ljudskom rukom, pa o malko iščašenom suđenju jednom piromanu upravo krećem pisati…
…„Časni sude, mom klijentu nije dobro dok promatra šumu koja ne gori“, obraća se sucu odvjetnik piromana optuženog za podmetanje požara na jednom hrvatskom otoku.
„Hm, hm, kako to mislite – nije mu dobro?“, nervozno priupita sudac.
„Steže ga u prsima kad ugleda šumu nezahvaćenu vatrom. On zapravo nema želju paliti visoko raslinje, samo ga ne može podnijeti nezapaljenog. Obuzme ga tahikardija i jako preznojavanje, katkad čak i od same pomisli na drveće koje ne guta plamen. Toliko se znoji da bi mogao gasiti manje požare.“
Optuženi piroman nato se prvi put oglasi: „E da sam to znao, ni kap znoja ne bi prolio dok sam potpaljivao.“
„Šuti budalo, sudac će misliti da se sprdaš s njim“, diskretnim šaptom na njega zareži odvjetnik.
„Pa ti si prvi počeo sa forom o znoju, kretenu odvjetnički!“, uzvrati mu piroman, ne mareći previše za volumen svog glasa.
„Ma to je drugo.“ pomirljivo će odvjetnik. „Poznajem dobro ovog suca. Pred mirovinom je. Puna mu je kapa ovog posla i sklon je izricanju blažih kazni kad ga se tijekom suđenja malko nasmijava“.
„Molim uvaženi sud za dopuštenje da se branim sam.“, obrati se piroman mjerodavnom arbitru.
„S kojim to razlogom zahtijevate?“, rutinirano priupita sudac.
„Nisam zadovoljan svojim odvjetnikom. Uvjeren je u svoju stručnu superiornost, ali svojim istupima samo još više kompromitira moj već ionako nezavidan položaj“.
U poroti se sa svog mjesta demonstrativno podiže plećati Dalmatinac uz povik prema okrivljenom: „Ajde Neron ne seri! Sidi dole i muči!“
U poroti počne komešanje. Iznenadni muževni istup kolege ostavlja snažan dojam na jednu porotnicu. Prigušenim kašljem pokušava izbaciti netom nastalu grudicu sline u grlu, rukom prolazi kroz kosu i ravna nabore na suknji.
„Vaša zadnja rečenica ide i vas, uvaženi porotniče.“, mirno dometnu sudac muževnom kolegi, ne dopuštajući daljnje rasplamsavanje već započetog žamora. Macho porotnik se, uz mrštenje, prekriženih ruku zavali nazad u stolac. Bijesno se nagne prema dlakavom uhu jednog kolege i u njega šapne kako mu se pravni sustav ove države gadi.
„Što se tiče zahtjeva optuženog da se brani sam, uvažava se“, nadometne sudac.
Lice odvjetnika poprimilo je boju zida koji se nalazio iza njega. Stao se tresti i uz golemu muku svladavati potrebu da suca pošalje u tri.. ma šta u tri.. najmanje u četiri.. Ipak, šutke je skupio svoje papire sa stola, pospremio ih u crnu aktovku, prezirnim pogledom ošinuo svog klijenta i spuštene glave napustio poprište sudske bitke.
Sudac se, skidajući naočale, obrati optuženiku: „Nemojte si umišljati da ste ovim potezom profitirali.“
Ohrabren ovim sučevim komentarom muževni porotnik opet se nije mogao suzdržati: „Sljedeće što ćeš u životu zapaliti bijedniče, biti će srce nabildanog ćelavca s kojim ćeš dijeliti zatvorsku ćeliju.“
„Gledaš previše filmova, seronjo!“, kontrira mu piroman.
„Prokletniče!, dere se porotnik. „Ugrozija si ljudske živote, životinje pretvorio u beskućnike, sj.ba tisuće hektara šume i zauvik nam iz kraja otjerao turiste! Osobno ću se pobrinut da te u ćeliju smjeste s nekim ko će ti ga rado smjestit!“
„Mir u sudnici! Porotniče imate opomenu pred isključenje!, zaurla i sudac.
„Je.ate ovo je ka u školi“ „Šta će mi i stari morat doć na roditeljski kod vas, a? mangupski priupita porotnik.
Dok sudac zaštitarima daje nalog da muževnom lajavcu upriliče nemuževni ispraćaj iz sudnice, očarana porotnica svom kolegi- junaku u znojni dlan gura papirić sa svojim brojem mobitela. Koji trenutak kasnije sjetila se da je udana. To još više zapečati njeno uzbuđenje čitavom situacijom.
… prije izricanja konačne presude optuženik je u svoju obranu ponudio svoj završni iskaz:
„Poštovani sude, proglasite me nevinim i pred svima se svojom krvlju zaklinjem da ću umjesto šuma odsada spaljivati isključivo samo strane banke u Hrvatskoj. Dajte mi priliku da na koristan način vratim svoj dug društvu. Potpale ću vršiti isključivo noću kako bi se izbjegle ljudske žrtve. (tu zausti da nastavi s izlaganjem, ali službena procedura je nalagala prekid završnog iskaza optuženog ukoliko se u njemu kriminalne radnje spominju u pozitivnom kontekstu)
Po izlasku iz sudnice, sudac se svojim sivim passatom uobičajeno odvezao do obližnje pivnice. Odložio je sako i sjeo za svoj najdraži stol. Pripalivši cigaretu sjetio se svojeg kredita u švicarskim francima. Bacio je pogled prvo lijevo, pa desno, ne bi li se uvjerio da ga nitko ne može čuti. Ne mareći previše za volumen svoga glasa ispalio je: „Je..te, pa nije ovaj ni tak lud!“
Piše: Zlatko Majsec
