Nekad su dvorišta i livade Turopolja i Pokuplja imale svoj orkestar: zrikavce u travi, pjev kosova u zoru, zveket čvoraka u trešnjama i „hup-hup“ pupavca koji pretražuje tlo starog šljivika. Danas je taj zbor tiši. Ne zato što ptica više nema, nego zato što nestaju njihovi domovi – stari voćnjaci, oni obični, kvrgavi, šuplji, naoko zapušteni, a u stvarnosti biološki najbogatiji.
Zašto su stari voćnjaci toliko važni pticama?
Nisu važni zato što su lijepi, već zato što su – funkcionalni.
✔ puna su šupljih debala u kojima se ptice gnijezde
✔ ne tretiraju se pesticidima pa su puni kukaca – glavne hrane za ptiće
✔ nude plodove koji ostaju do zime (šljive bistrice, tepke, jabuke moštarice)
✔ imaju travu, mahovinu, mrtvo drvo, neravnine – mikro staništa koja vrve životom
Za ptice, jedan stari voćnjak vrijedi više od deset novih plantaža.
Stanari starih voćnjaka Turopolja i Pokuplja
U krošnjama i deblima živi cijela zajednica:
Pupavac – najfotogeničniji „vrtni arheolog“. Hranu traži na tlu, a gnijezdo u debloj duplji.
Djetlići – majstori duplji, čiji rad kasnije koristi više od 20 drugih vrsta ptica.
Čvorci – nekad smatrani običnima, danas dragocjeni jer reguliraju populacije kukaca.
Siva muharica – elegantna lovkinja kukaca s grane.
Češljugari, zelendur i zebe – prehranjuju se sjemenkama i jesenskim plodovima.
Ćuk i sove – stare šupljine koriste kao dnevna skloništa i noćne stražarnice.
Ovakva raznolikost nije slučajna. Ona je posljedica starosti stabala, ne njihove uređenosti.
Zašto novi voćnjak nije isto što i stari?
Moderni voćnjaci su uredni, ravni, tretirani i „čisti“. Ali pticama treba suprotno: širenje, nered, starost i rupa u drvu.
U novom voćnjaku:
✖ nema šupljina
✖ manje je kukaca zbog tretiranja i košnje
✖ trava je prekratka da bi skrivala život
✖ plodovi se uklanjaju prije nego što posluže pticama
Drugim riječima – lijep voćnjak za ljude često je pustinja za ptice.
Baština koja nestaje
Stare sorte šljiva (bistrica, bobovac), jabuka moštarica, krušaka tepki i mušmula nisu bile samo voće – bile su ekosustav. Sadile su se uz kuće, uz pašnjake, uz putove. Hranile su ljude, rakiju, stoku i ptice.
Danas se iskorjenjuju jer nisu „ekonomski isplative“. No njihova stvarna vrijednost nikad nije bila samo u kilogramima – nego u životu koji održavaju oko sebe.
Jedno staro stablo = mali rezervat
Biolozi kažu da jedna stara jabuka može biti dom ili hranilište za 30 do 60 različitih vrsta kroz godinu: ptice, leptire, pčele, šišmiše, kukce, gljive, lišajeve…
Kad srušimo takvo stablo, ne uklanjamo drvo. Mi iseljavamo cijeli kvart prirode.
Što svatko može napraviti?
Ne trebamo velike projekte ni kampanje da bismo pomogli. Dovoljno je:
✔ ostaviti 1–2 stara stabla, makar ne rađala savršenone kositi travu „do zemlje“
✔ ostaviti djetliće da rade svoje duplje
✔ ne brati sve plodove – ostaviti nešto za prirodu
✔ ne prskati u vrijeme cvatnje
✔ uz nova stabla zasaditi barem 1 staru sortu
Najveća pomoć pticama nije hranilica – nego očuvan dom.
Ako nestanu stari voćnjaci, ne nestaju samo stabla. Nestaju zvukovi djetinjstva, jutarnji zborovi, miris zrelih šljiva, hladovina pod kojom se odmaralo, te cijela mreža života koja se ne vidi na prvi pogled.
Pupavac ne treba hotel s pet zvjezdica. On treba staru šljivu s jednom rupom.
A takvu mu možemo ostaviti samo mi.
