Home Vijesti Tradicija Velikog petka: Kako se u Turopolju obilježava najtužniji kršćanski dan

Tradicija Velikog petka: Kako se u Turopolju obilježava najtužniji kršćanski dan

"Oče, oprosti im, ne znaju što čine!"

PODIJELITE
Foto: Katarina Drvodelić

Danas obilježavamo Veliki petak, dan koji u kršćanskoj tradiciji označava spomen na muku i smrt Isusa Krista. Za vjernike je to najtužniji dan u godini, dan tišine, posta i molitve, kojim započinje uže iščekivanje najvećeg kršćanskog blagdana — Uskrsa.

Prema biblijskom zapisu, Veliki petak obilježava suđenje Isusu Kristu pred Poncijem Pilatom, njegovo mučenje i put prema brdu Kalvariji. Isus je razapet na križu između dvojice razbojnika, a evanđelja navode da je tama prekrila zemlju sve do tri sata popodne kada je izdahnuo. U trenutku njegove smrti dogodio se potres i razderao se hramski zastor, što vjernici tumače kao trenutak otkupljenja čovječanstva. Dan završava Isusovim ukopom u novu kamenu grobnicu Josipa iz Arimateje, koja je potom zatvorena velikim kamenom uoči šabata.

Veliki petak predstavlja vrhunac Kristove žrtve za otkupljenje čovječanstva. U Katoličkoj Crkvi na ovaj se dan ne služi sveta misa, već se održavaju Obredi muke Gospodnje. Ti obredi obično započinju prostracijom svećenika pred praznim oltarom, čime se iskazuje najdublja poniznost i žalost. Središnji dijelovi obreda su Služba riječi, u kojoj se pjeva ili čita Muka po Ivanu, zatim klanjanje svetom križu te sveta pričest, za koju se hostije posvećuju dan ranije, na Veliki četvrtak.

Ovaj je dan ujedno i zapovijedani post i nemrs za sve vjernike. Prema tradiciji, obroci su skromni i bez mesa, a u kontinentalnim krajevima Hrvatske na jelovniku se najčešće nalazi riba, posebno riječna poput šarana ili štuke, uz priloge od graha, krumpira i domaćeg kruha.

Tradicija Velikog petka u Turopolju

U Turopolju su običaji Velikog tjedna duboko ukorijenjeni u narodnu predaju. Nekada se u turopoljskim selima na Veliki petak strogo poštovala tišina; nisu se obavljali teški poslovi u polju, a zvona na crkvama bi utihnula, odnosno “zavezala se”, od Velikog četvrtka do Velike subote. Umjesto zvona, vrijeme molitve i obreda oglašavale su drvene čegrtaljke ili škrtaljke.

Jedna od najprepoznatljivijih tradicija u turopoljskom kraju bila je čuvanje “Božjeg groba”, a  koja se održava i dan danas. Članovi dobrovoljnih vatrogasnih društava ili turopoljski plemenitaši će i ove godine u svojim su svečanim odorama na Veliku subotu stražariti uz simbolični Kristov grob postavljen u lokalnim crkvama, čime se iskazuje čast i poštovanje prema Isusovoj žrtvi. Također, u narodu je postojao običaj “pijenja muke”, odnosno pijenja crnog vina u spomen na prolivenu Kristovu krv, pri čemu se vjerovalo da će ono donijeti zdravlje i snagu za nadolazeću radnu godinu.