Tag: vrlo kratke priče

"Hej, vidi koju je Luka knjigu kupio." Pokaže mi fotku naslovnice Lukine knjige na Instagramu moj dobri susjed Tomo, a ja vam neću reći...

Lidija je ušla u avion - sva ošamućena od uzbuđenja. Gotovo da je čula epsku filmsku muziku i vidjela konfete kako padaju po njoj....

Svatko od nas poznaje nekog takvog - tko se uvijek trudi djelovati važnijim, uspješnijim, otmjenijim ili bogatijim no što uistinu jest - pritom više...

"Znaš kaj, kužim te skroz. I ja imam tu slabost overthink-anja i zato sam se samom sebi rekao da neću odustati od ovog posla kojeg volim. Čak ni onda kad ću to htjeti. Kužiš, znao sam da će doći i do takvih momenata. Unaprijed sam osigurao prevenciju od toga da sam sebe odgovorim od životnog smjera koji me veseli.", zvučao je uvjerljivo. Nekako mi je postajalo sve jasnije zašto je Katarina s njim. Čovjek sve razumije. Jedino nisam bio siguran mogu li s njim šutjeti. To nam nekako nije išlo. Stalno smo o nečemu morali kokodakati, a da nisam bio siguran je li to samo iz obostranog entuzijazma za temu i prisutnosti zahvalnog sugovornika ili zato što energija među nama nije bila do kraja čista da bi se ugodno šutjelo. Što god - odlučio sam uzeti ono najbolje od njega - zanimljivog sugovornika s kojim se razgovor ne gasi.  "Um je zajeban, truje ograničava - ali ako ga učiniš svojim saveznikom, svojim alatom, može pomoći jako. Pa kaj to nije divno da imaš svakodnevni izazov da budeš najbolja verzija sebe koja možeš postati?", smijao se, a ja nisam nešto bio oduševljen time da svakog dana moram raditi na sebi.  Volim raditi na svom pisanju, ali ne baš i na sebi - dapače sklon sam raznim moralno-konstruktivnim-socijalnim devijacijama iz razloga što nakon umora od pisanja trebam odmor, a ne novi projekt na kojem ću raditi. Na život volim gledati kao na rasterećenje, a ne kao još jedan posao. Nisam tu toliko da bih živio, nek se drugi time bave. Tu sam da bih stvarao - život je sporedna pojava, tek izvor inspiracije i sadržaja za mene promatrača, ne i aktivnog sudionika na kojeg se može konstantno računati - tek možda kao na vanjskog suradnika - nekoga tko je uvijek i isključivo povremena i privremena pojava.  Katarinin je momak u meni, poput predugog pisanja, budio želju za odmorom u vidu potpunog odsutstva potrebe da seciram životne fenomene. Odjednom me preplavila neutaživa žeđ za sasvim prizemnim, filozofije lišenim razgovorima. O autima, vrstama mesa, kladionici, bilo čemu što ne iziskuje dramu poniranja u samog sebe. Zamori se čovjek od toga premda zna da bijeg neće dugo potrajati. Nema veze, izgubit ću se svejedno među drugim pridošlim, jednostavnijim primjercima homo sapiensa - osvježiti se uz jednostavne - srećom u ovom društvu ne i banalne, svakodnevne životne teme uz roštilj koji se već dobrano dimi i s kojeg dopiru primamljivi mirisi... 

Ratko je upalio svoj rabljeni Peugeot 206 i izašao iz svoje garaže prepune alata (što relativno novijih što skroz zahrđalih), starih erotskih časopisa i...

Onako bradat i neumoljiv u razotkrivanju istine doimao se poput kakvog novovjekovnog Sokrata bačenog u ralje birokracije, koji je umjesto na ispijanje otrova - osuđen da po čitave božje dane kopira blesavu financijsku dokumentaciju. Kažnjen da ostane na životu koji je možda i gori od smrti. "O bože koliko je u mojoj glavi samo neiskorištenih resursa - poput oranica u Slavoniji koje nitko ne obrađuje", razmišljao je tupo zureći u ogoljele grane javora opkoljenog sivim poslovnim zgradama...

40 - godišnji Ante dolazi do Doma zdravlja, odjel za cijepljenje protiv virusa COVID, poznatijeg kao korona. Zastane pred ulaznim vratima. Bocnuti se ili...

Izašao sam iz zgrade i poput vojnika munjevito okrenuo glavu na lije-vo. Suton se razlijevao nebom, iz časa u čas mijenjajući fluidni aranžman spravljen...

Kad se s prijateljima iz srednje škole, s kojima si nekoć činio nerazdvojnu bandu, više ne viđaš iz dana u dan, druženja ne samo da postaju tim dragocjenija već kao da zaokružuju male godišnje epohe. Sve ono što se dogodi tijekom tjedana ili mjeseci za kojih se ne vidimo kao da primarno služi tome da se podijeli na ovakvim druženjima, kao da ona podvlače crtu - zaokružuju ispričanu životnu cjelinu, daju joj smisao i mjesto u zajedničkoj riznici sjećanja. Razdragano gledamo jedni u druge, uspoređujemo veličine trbuha, dijelimo novitete iz života, filozofiramo o stvarima, prisjećamo se bezbrojnih ludorija, pravimo neke sasvim nove i tako ukrug. Sa svakom novom flašom vina muzika je sve glasnija, pa onda posljedično i mi. Suglasje pijanih priča, anegdota, međusobnog podbadanja - većinski dobronamjernog (ako ne računamo Aleksa i Luku koji uvijek imaju dozu kapricioznosti jedan spram drugog). Osim navedenog dvojca i moje malenkosti tu su još Kruno, Pero, Krešo, Tomislav i Marko. Znam da u ovim mojim vrlo kratkim pričama i specifičnosti medija na kojem se objavljuju nema uvijek mjesta za detaljne portrete svakog protagonista no vjerujem da se već i iz isječaka razgovora mogu naslutiti barem djelići nečijeg karaktera i vanjštine.   

"Božo, to da si se produhovio, to još mogu prihvatit, al' to što si se popederio, to ne mogu." "A što tebe smeta što idem na jogu?", Božo će u suzdržanoj nervozi. "Ma jogu još mogu probavit. Ajde i meni su interesantne te istočnjačke mudrosti. Ima tu nešto, da me ne shvatiš krivo." "Pa zaš' sam onda peder?!", vidilo se u tonu da je Božo dobrano bocnut. "Ajde brate, otkad ti to na žene gledaš kao na svoje prijateljice i duhovne suputnice, kakve su to sad gluposti?" "Pa što tebi tvoja žena nije i prijateljica?" "Je, i prijateljica i sestra i ljubavnica i poslovni parner i sudac. Sve u jednom, a ponajviše ovo zadnje." "Eto vidiš, pa što onda i ja ne bi jednom tako?" "Božo, prijatelju stari.", pokuša ga Brankec malo omekšati da ga lakše izmodelira po svom nahođenju tj. da ga vrati na "tvorničke postavke", "poznajem ja tebe malo predobro. Ti oduvijek žene gledaš samo preko nišana one stvari. Kakve sad duhovne suputnice, majke ti mile? Hoću onog Božu koji mi sav uživljen i ponosan priča da je za vikend okrenuo tri tuđe žene i koji mi sočno opisuje poze, a ne ovog što priča o joga pozama, Gdje je nestao stari Božo?!"