Tag: FRIK IZ KVARTA ZLATKO MAJSEC

Nigdje ko kod barbe tako dobar kebab ne prave Najdraži mi je onaj u tortilji, sa mesom od krave Kad iz izlaska se vraćam kući, kebab mi paše Još jače no što turbo folk privlači mlade naše

Sjedim u drvenoj krčmi na kraju svijeta Svira narodna muzika, domaćima sveta Glasovi krčme se miješaju, talasaju u čudnoj harmoniji Što sve goste izjednačava, dok umovi bivaju sve tromiji

Slatkice su zasjele na zidić uz šetnicu. Pet metara dalje na mjesečini se ljeskalo noćno more. Ni moj prijatelj Sliniša, ni ja, nismo mogli ne zuriti u njihove gazelaste, suncem friško ofarbane, batačiće...

Pomaknuta škola prometnih znakova - za prvašiće, drugašiće, novopečene vozače, staropečene vozače, plavuše, brinete, profesor(ic)e i starlete, mlado, staro, ako ti je do smijeha stalo - škicni i zabavi se malo...

Čekajući u autobusu 2 i po sata na prelazak srpsko-hrvatske granice bio sam svjedokom neviđenog showa u izvedbi dva starija gospodina koji su to čekanje svim putnicima učinili ne samo podnošljivim već i urnebesno smiješnim.

Pomislio sam kako je nemali privilegij imati prijatelje tj. ljude s kojima ne moraš paziti što, kako i koliko pričaš i hoćeš li eventualno provaliti kakvu glupost, uz koje riječi puštaš ko zmajeve na volju ludog vjetra, nek se množe bez ikakve potrebne logike, planiranog rasporeda ili naporne povezanosti s nečim konstruktivnim i "pametnim"...

…U sobi planinarskog doma naglo se budim iz mučeničkog polusna isprekidanog ultraglasnim hrkanjem Frode koji riče kao zvijer. Leži uz mene i, majke mi mile, da ne znam da je to on, kladio bi' se da je lav. Vruće je i zagušljivo ko u grobu jer kroz prozorčić ne pristiže ni pola potrebnog zraka kojeg uznojeni spavači pohotno usisavaju...

Hrskalo je kamenje pod džonovima naših jeftinih gojzerica. Premužićeva staza pruža impresivne poglede na zelene proplanke, šume, otoke i more, no svojim najimpresivnijim dijelom ona je ipak ruta po planeti divovskog kamenja.

Kad se sve oduzme i zbroji Ovi naši dečki svi su heroji Zato ih i čekamo dok crven - bijeli bus sporo ide Prestajem pisat, evo Mandže, Luke, Rebe, Vide...

Kako pisat' sad o nečem za što ne postoje riječi? Kako opisati taj osjećaj što na novi nivo želi prijeći? Možda tek kad budemo stariji shvatimo što sve ovo znači Plačem od sreće, klečim na podu, svuda luduju navijači...