Tag: FRIK IZ KVARTA ZLATKO MAJSEC

Vidno iznerviran zaglušujućom bukom bušilice koja drma zidove, zaurlam: "Dobro šta je ovo?!" Ni ne trepnuvši, kolega mi, tipkajući nešto po tastaturi, dobaci: "Aj ne drami, to je jedino bušenje koje ćeš dobiti za Valentinovo."

Istraživački motiv Nikole nije nikakva glad za senzacijom, već želja da šareno bogatstvo domaće narodne predaje ne iščezne u zaborav, da nastavi golicati maštu i oplemenjuje nas, šireći istodobno naš identitet i horizonte vjerovanja u (ne)moguće.

Pitam Zvonka, koji mi pokazuje svoj novi teleskop, na koja je sazviježđa najviše orijentiran. Kaže – na Veneru. „Nizinski ili brežuljkasti predjeli“, prcam ga. „Brežuljkasti“, priznaje. Reko: „Buraz, pa za to ti je dovoljan i dalekozor."

Moji su oduvijek htjeli da budem netko drugi Da se u život otisnem Na onom brodu kojeg nikad nisam htio Na kojem mornar rijetko pokisne I voljeli su...

Čovječe, grad izgleda kao da su ga pokušali dići u zrak. Možda je to zato što bi svi bi samo letjeli ove noći pa to onda podsvjesno žele priuštiti i asfaltu kao takvom. Premda je znao da ga uskoro čeka povratak na staro gunđanje, pred samim je sobom krio činjenicu da je bilo prilično ludo u ovoj najluđoj noći...

Doista se čini da sve manifestacije života bivaju u potpunosti doživljene i potvrđuju svoju vrijednost, tek i ako se objave na društvenim mrežama. Kao da virtualna stvarnost postaje stvarnija i važnija od životne stvarnosti.

Onaj "divan" tren kad na ulici ugledaš poznatu si osobu, razveseliš se, vičeš za njom, a ona ne reagira, kreneš žurno prema njoj, primiš ju za rame il već gdje i osloviš ju imenom, ona se okrene, a ti shvatiš da to nije ta osoba...

Nigdje ko kod barbe tako dobar kebab ne prave Najdraži mi je onaj u tortilji, sa mesom od krave Kad iz izlaska se vraćam kući, kebab mi paše Još jače no što turbo folk privlači mlade naše

Sjedim u drvenoj krčmi na kraju svijeta Svira narodna muzika, domaćima sveta Glasovi krčme se miješaju, talasaju u čudnoj harmoniji Što sve goste izjednačava, dok umovi bivaju sve tromiji

Slatkice su zasjele na zidić uz šetnicu. Pet metara dalje na mjesečini se ljeskalo noćno more. Ni moj prijatelj Sliniša, ni ja, nismo mogli ne zuriti u njihove gazelaste, suncem friško ofarbane, batačiće...