Home Gospodarstvo Sove u Zagrebačkoj županiji: Noćni lovci naših šuma i polja

Sove u Zagrebačkoj županiji: Noćni lovci naših šuma i polja

Donosimo pregled vrsta, staništa, populacija i mjera zaštite sova na području Šume Žutice, Pokupskog, Samoborskog i Žumberačkog gorja

PODIJELITE

Sove su među najtajanstvenijim stanovnicima naših šuma i polja. Zagrebačka županija, smještena između ravnica, rijeka i brdovitih šumskih masiva, krije mnoštvo takvih tajnovitih stvorenja. Od guste bukove i hrastove šume Šume Žutice, preko prostranih rubova Samoborskog gorja i Pokupskog područja, do samotnih vrhova Žumberačkog gorja, sove pronalaze svoje utočište u krošnjama, šupljinama stabala i starim potkrovljima.

Područje Zagrebačke županije, iako relativno blizu urbanih središta, očuvalo je fragmente prirodnih staništa koja sove koriste za gniježđenje i lov. Svaka vrsta ovdje nosi svoje posebnosti: šumska sova vlada šumskim tamama, jastrebača bira mirnije dijelove šuma, dok kukuvija pronalazi zaklon u starim potkrovljima i livadama.

U području koje pokriva Zagrebačka županija, točnije u dijelu koji obuhvaća Šuma Žutice, Pokupsko, Samoborsko gorje i Žumberačko gorje, sove obitavaju u različitim tipovima staništa:

  • u većim i starijim šumama (bukove i hrastove šume) te njihovim rubovima
  • u šumskim rubovima, šumarcima, mješovitim šumama i šumskim mozaicima s otvorenim površinama
  • u otvorenijim staništima, poljoprivrednim mozaicima (livade, voćnjaci, proplanci), rubovima naselja i starim građevinama gdje je dostupna hrana i skrovišta za gniježđenje

U istraživanju provedenom između 2002. i 2005. godine u Parku prirode Žumberak – Samoborsko gorje, navedeno je da su šume tla i mješoviti mozaici do 800 m nadmorske visine pokrivali mjesta gdje sove nalaze svoje teritorije. Stoga, za područje Zagrebačke županije, može se zaključiti da su staništa sova šumsko‑šumski rubovi i poluotvorene površine s dovoljno plijena.

Sove Zagrebačke županije

Na temelju stručnog istraživanja iz Parka prirode Žumberak – Samoborsko gorje (NW Hrvatska) koje obuhvaća i Zagrebačku županiju, identificirano je pet vrsta koje su potvrđene kao alektorijalne (s teritorijalnim parovima) na tom području.

1. Šumska sova (Latinski: Strix aluco)

Populacija i teritoriji: U istraživanju iz 2002‑2005. u PP Žumberak – Samoborsko gorje identificirano je ukupno 108 teritorija šumske sove.

Obilježja: Srednje velika sova, kompaktne građe, širokih krila, velike zaobljene glave, nema izdignutih „ušnih čuperaka“. Boja varira od smeđe do sivkasto smeđe odozgo, odozdo svjetlija s tamnijim prugama. Lovi uglavnom glodavce, ptice, ponekad manje sisavce.

Stanište i način života: Nastanjuje šume i rubove šuma, često i šumske rubove prema otvorenijim dijelovima. U istraživanju je navedeno da je gotovo čitavo područje prikladno za ovu vrstu. Vrlo je česta i stabilna vrsta u šumama područja, dobro prilagođena šumskim uvjetima.

Prema “Crvenom popisu ptica Hrvatske”, šumska sova je kategorizirana kao „najmanje zabrinjavajuća (LC)“. U Europskim instrumentima, sve ptice koje normalno obitavaju divlje u čl. 1 Direktive o pticama imaju opću zaštitu. Također, staništa unutar područja poput PP Žumberak – Samoborsko gorje imaju dodatnu zaštitu.

2. Jastrebača (Latinski: Strix uralensis)

https://www.lifehabitats.com/

Populacija i teritoriji: U istom istraživanju identificirano je 22 teritorija jastrebače (Strix uralensis) na području PP Žumberak – Samoborsko gorje. Više od 70% područja teritorija na kojima obitava je zabilježena iznad oko 600 m nadmorske visine.

Obilježja: Ova vrsta je veća od šumske sove, s tipičnim izgledom jastreba – čisto udaljeno iz šumskih dijelova, duže krilo, proporcionalno veće tijelo.

Stanište i način života: Preferira zrelije šume na većim visinama, često bukove i mješovite šume, u istraživanju u rasponu visina 290‑930 m. Lovi noću, a plijen su šumski sisavci i ptice. Rjeđa od šumske sove u tom području, ali značajna u kontekstu raznolikosti šumskog predatora u gorju.

3. Mala ušara (Latinski: Asio otus)

Foto: Katarina Drvodelić
Foto: Katarina Drvodelić

Populacija i teritoriji: U istraživanju zabilježeno je ukupno 8 teritorija male ušare na području PP Žumberak – Samoborsko gorje. Lokalizirane su u šumskim područjima. Osim toga, često zimiju na brojnim područjima u županiji. Zabilježene su u Jastrebarskom, Martinskoj Vesi, Če­him­a, Horvatima, Oroslavju, Maloj Ostrni, Velikoj Gorici, Zaprešiću, Dugavama, Botincu i Sesvetskom Kraljevcu.

Obilježja: Srednje‑velika sova s karakterističnim „uškama“ (čupercima perja), oči velikih svijetlih boja, vrlo tiha van razdoblja parenja.

Stanište i način života: Preferira rubove šume i otvorene prostore pokraj šume – livade, polja. U istraživanjima u kojima su pronađene je većina terena bila u mozaičnim agrarnim staništima. Hrani se voluharicama, glodavcima, ponekad pticama.

Zaštita: Prema Crvenom popisu ptica Hrvatske, procijenjena kao LC (najmanje zabrinjavajuća). U Hrvatskoj se provode monitoring‑akcije volontera za ovu vrstu.

4. Sivi ćuk (Latinski:Athene noctua)

Populacija i teritoriji: U istraživanju PP Žumberak – Samoborsko gorje zabilježena su samo tri teritorija sivog ćuka. Međutim, sivi ćuk koristi i dijelove Zagrebačke županije uključujući i poluurbana ili rubna područja poput Turopolja, s obzirom na njegovo stanište i navike.

Obilježja: Relativno mala i kompaktna sova, s dugim nogama, širokom glavom i bez izdignutih ušnih češeraka. Aktivna najčešće noću, ali i sumraku. Lovi kukce, sitne glodavce i manje ptice.

Stanište i način života: Preferira otvorenija staništa, rubove polja, stare zgrade, voćnjake, kamenjare – dakle mjesta gdje ima otvorenog prostora za lov i skrovišta za gniježđenje. U brdskim dijelovima može biti vrlo rijedak. Istraživanje navodi da je zbog dominacije šume i šumskog ruba u PP Žumberak – Samoborsko gorje ova vrsta vrlo rijetka.

Zaštita: Iako specifični broj populacije u Hrvatskoj nije naveden, sivi ćuk je općenito zaštićen kao ptica divljeg stanovišta prema Zakonu o zaštiti prirode.

5. Kukuvija (Latinski: Tyto alba)

Populacija i teritoriji: Kukuvija je rijetka vrsta sove koja je u Samoborskom gorju utvrđena na samo dvije lokacije. Istraživanje napominje da se radi o vrlo rijetkoj vrsti u tom području, i to u staništima starijih crkvenih tornjeva ili potkrovlja zgrada. Raširena je u najvećem dijelu Sjeverne i Južne Amerike, Europe, Afrike, jugoist. Azije i Australije.

Obilježja: Srednje velika sova, leđno svjetlo‐smeđa, trbuh bijel, lice često nalik „duhu“, velike crne oči; raspon krila u odraslih oko 33‑39 cm duljina. Lovi glodavce, kukce, ponekad žabe – vrlo tiha i efikasna noćna ptica.

Stanište i način života: Preferira otvorenija područja, rubove šuma, staje, šupe, crkveni tornjevi, potkrovlja – mjesta gdje može pronaći skrovište za gniježđenje i lovna polja. U brdskim šumovitim područjima kao što je Žumberak – Samoborsko gorje, uvjeti za kukuviju su manje povoljni, što je i odraz vrlo male brojnosti.

Zaštita: Kukuvija je zaštićena u Hrvatskoj – prema pravnim okvirima o pticama i zaštiti prirode. Njena globalna IUCN kategorizacija je LC.

Mjere očuvanja sova na području Zagrebačke županije

Područje Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje kojeg nadzire relevantna javna ustanova, zaštitno je područje od 1999. godine. U takvim područjima primjenjuju se mjere očuvanja staništa poput šuma, livada, voćnjaka koje indirektno pomažu i populacijama sova.

U izvješću je navedeno da je jedan od ključnih problema za sove prekid tradicionalnog poljoprivrednog i stočarskog načina gospodarenja, posljedično povećanje površina šume i smanjenje otvorenih površina. Dakle, mjere koje potiču tradicijsko poljoprivredno korištenje, održavanje livada i voćnjaka, održavanje rubnih staništa – sve su važne za sove.

Uz to, postoje podaci da je Javna ustanova Zeleni prsten Zagrebačke županije 2017. godine postavila 10 kućica za sove jastrebače na području Šume Žutice i u Pokupskom bazenu. Također, jedna od aktivnih mjera je monitoring vrste Sova ušara (Bubo bubo) — volonterske akcije širom Hrvatske omogućavaju prikupljanje podataka o broju teritorija, parova i rasprostranjenosti, a u koju se mogu uključiti građani.