U svijetu sportova rijetko se govori o onima koji traže jednaku predanost, strpljenje i vještinu, a nisu pod svjetlima reflektora. Jedan od takvih je sportski ribolov, disciplina u kojoj se gradi snaga karaktera, strpljenje i suradnja. Upravo na tom putu svoje mjesto pronašla je Lucija Klasnić iz Velike Gorice.
Mlada 21-godišnjakinja, koja je uz posao i umjetničko obrazovanje posvetila život sportskom ribolovu, u kratkom je vremenu ostvarila uspjehe o kojima mnogi mogu samo sanjati. Viceprvakinja Hrvatske sa svojom ekipom ŠRD Rak Rakitje, dvostruka sudionica svjetskih prvenstava i trostruka prvakinja Zagrebačke županije, Lucija je primjer da se predanošću i ljubavlju prema sportu mogu dosegnuti vrhunski rezultati. “Nakon dvije godine provedene u ŠRD Rak Rakitje, i nakon što smo osvojili zlato 2024. i srebro 2025. na Kupu Hrvatske, mogu reći da sam jako sretna i zadovoljna. S ovako dobrom ekipom i kapetanima uspjeh je jednostavno neizbježan”, govori nam.
Njezin put počeo je na obalama rijeke Odre, gdje ju je kao djevojčicu tata uveo u svijet ribolova, a danas, samo desetljeće kasnije, na natjecanjima predstavlja svoje društvo i drži se rame uz rame s najboljima u zemlji i svijetu. “Između sedme i desete godine tata me vodio na vode ŠRU Odre Velika Gorica i okolice gdje su ulovljene prve ribice i gdje se desila ona ljubav na prvi pogled, u ovom slučaju ljubav na prvi „griz“. Uslijedila su i prva društvena natjecanja na koja smo zajedno odlazili godinama, te sam na taj način stekla nekakvo znanje i volju za bavljenje ovim sportom”, dodaje.
Ovo je priča o Luciji – mladoj ribolovki čiji je hobi prerastao u sport i način života.
U njezinoj kolekciji uspjeha su i ekipno srebro u Prvoj ligi seniorki 2024., kao i dva uzastopna plasmana na svjetska prvenstva. „Uspjeh je važan kao i svaki drugi, no kada se radi o ribolovu, to je mjerilo jedne velike ljubavi, suradnje, upornosti i predanosti. U ovaj sport uloženo je jako puno vremena i truda, kao i novca pa mi u konačnici i zbog toga bude posebno drago kada postignemo nekakav rezultat, a vjerujem i znam da je to važno i našem društvu koje se ponosi svojim natjecateljima”, govori.
Na natjecanjima, kaže, ništa se ne prepušta slučaju. „Svako natjecanje iziskuje dobru pripremu u organizaciji, trening i taktiku. Ono na Kupu Hrv. nije se previše razlikovalo od ostalih, jer gdje bi bila čar međusobnog natjecanja ako sa svakim održanim nebi željeli izboriti što veći plasman, u ovom slučaju, uloviti što više riba. Za dosta rezultata, kao i taj na Kupu Hrv. jednim dijelom zaslužni su naši kapetani i ostala pratnja koja uključuje obitelj i prijatelje bez kojih ovo nebi bilo toliko lijepo iskustvo.”
Danas ju privlači spoj prirode i natjecateljskog duha. „Boravak uz vodu i u prirodi daje mi mir i opušta me, a natjecateljski duh uvijek je prisutan jer ribolov jednostavno volim. Sretna sam što je hobi prerastao u sport kojim se mogu baviti i profesionalno.“
Kao vrhunska natjecateljica, detaljno opisuje i kako izgleda jedan tipičan natjecateljski dan te koliko je zahtjevan i fizički i tehnički. „Jedan natjecateljski dan počinje prijavom u 7 ujutro, izvlačenjem startnih brojeva i odlaskom na stazu. Od 8 sati kreće raspremanje i slaganje pribora, u 9:50 je hranjenje, a u 10:00 start. Ribolov traje četiri sata, a onda slijedi pospremanje opreme, što zna biti najteži dio jer je često popraćeno lošim vremenskim uvjetima – kišom, hladnoćom, jakim suncem ili vjetrom.“
Zablude o ribolovu pokušava razbiti pri svakoj prilici. „Većina ljudi ne zna da ribolov postoji i kao sportska disciplina, a pogotovo ne na državnoj i svjetskoj razini te znaju imati zbunjujuće reakcije. Uglavnom odmah u startu stvore predrasude i na neki način omalovažavaju i diskriminiraju ovaj sport podrugljivo navodeći kako to nije sport. Tu bi zabludu najviše voljela razbiti iz razloga što kao i svaki drugi, i ovaj sport zahtjeva više od tog ˝jednog dana kada odlazimo na natjecanje, sjedimo i gledamo u plovak kako bi ulovili ribe˝, radi se o cjelogodišnjoj pripremi lovnih sistema, razradi ideja, treningu, nabavci najnovije opreme i pribora potrebnog za postizanje najboljeg rezultata… Također česta rečenica je kako bi se svatko mogao baviti ovim sportom i biti najbolji u tome samo tako što bi iz vedra neba bez ikakvog znanja zabacio štap i čekao da nešto zagrize, jer kako kažu ˝ribolov je čista sreća˝, složit ću se s time kako bi se svatko mogao s time baviti, u svakom slučaju pozivam što više ljudi da nam se pridruže u ovom divnom sportu, no ne mogu se složiti s ostatkom izjave jer je uistinu potrebno dosta truda i upornosti kako bi se uspjelo u ovom sportu, a što se tiče sreće ona je malo potrebna kod izvlačenja startnih brojeva jer u dosta slučajeva nisu baš ravnopravni, a u ostatku procesa, sreća ne igra veliku ulogu, već je potrebno znanje, dobra priprema, odgovarajuća hrana i mamac, i dobra prezentacija navedenog.“
Uz brojne medalje, posebno pamti i jedan ulov. „Na županijskom natjecanju u Dugom Selu ulovila sam šarana od 11,5 kilograma. Imala sam 16 godina i bila sam u juniorskoj kategoriji. Borba je trajala 40 minuta i to je i danas moj osobni rekord. Taj osjećaj i tu snagu pamtim i danas.“
Najdraže lokacije su joj Poljanski lug i mrtva Odra. „Na vodi u Poljanskom Lugu održava se mnogo ligaških i društvenih natjecanja i to mi je jedna od omiljenih staza. Tu je i Odra gdje sam s tatom kao mala često išla, a u Veleševcu sam imala i svoje prvo natjecanje. Ta mjesta čuvam u posebnom sjećanju.“
Pamti i posebne ulove. “Imam par posebnih sjećanja povezanih uz natjecanje i svoje početke, izdvojila bih prvo koje mi pada na pamet, a radi se o jednom županijskom natjecanju gdje smo na jezeru u Dugom Selu lovili match tehnikom gdje sam imala svoj najveći ulov, a radi se o šaranu od 11,5 kg koji je i dalje moj osobni rekord. Tada sam još bila u kategoriji juniorki sa svojih 16 godina te sam bila relativno friška u ovom sportu. Ta napeta borba od 40 min ostala mi je u lijepom sjećanju jer sam tada prvi put osjetila takvu snagu i težinu, a osjećaj je bio fenomenalan!“
Planovi za budućnost vezani su uz obranu ekipnog srebra i novu priliku za reprezentaciju. „Moja ekipa se trudi da obranimo prošlogodišnje srebro na Poljanskom Lugu, a što se tiče reprezentacije, sve će se znati nakon zadnjeg kola. Ako i ne upadnem, to mi je samo dodatna motivacija za iduću sezonu.“
Najviše ju veseli što mladi sve više otkrivaju ljepotu ribolova te im na kraju ovog razgovora i šalje poruku: „Drago mi je vidjeti da sve više djece koja su poprilično mlada kreću ozbiljno u ovaj sport i čak ostvaruju zavidne rezulltate. Vjerujem da će ona s godinama, kao i svi mi, biti uzor mladim naraštajima te kako će se ovaj sport dodatno proširiti i uvesti velik broj ljudi u svijet sportskog ribolov. Poručujem svima onima koji imaju želju i volju za ribolovom, vidjeli su kako netko od prijatelja ili kolega ide u ribolov i hvali se ulovima, ili su pak vidjeli neke ribolovne snimke na internetu koje su ih zaintrigirale, neka pokušaju krenuti, neka pitaju ribolovce za pomoć i savjet ili na kraju krajeva dođu u bilo koju od ribolovnih trgovina gdje im je osoblje voljno pomoći i uputiti ih u to što im sve treba kako bi započeli i kako bi uspjeli ostvariti svoju zamisao o ribolovu.“
Od prvih ribica ulovljenih s ocem, preko prvih natjecanja u Turopolju, do osvajanja medalja na Kupovima Hrvatske i plasiranja u reprezentaciju, njen put je dokaz da sportski ribolov zahtijeva znanje, trening i strast. Lucija mladima može biti primjer kako kombinirati ljubav prema hobiju i profesionalni pristup te postići sjajne rezultate na nacionalnoj i međunarodnoj razini.
