Home Izdvojeno KNJIGA TJEDNA Bartol Fuchs: Zelena tinta

KNJIGA TJEDNA Bartol Fuchs: Zelena tinta

Serijal Lujzijana kao glavnog lika donosi nam inspektora Cuculića koji oštrinom svoga uma te uz pomoć mlade pomoćnice Sare rješava zapetljane slučajeve umorstva

PODIJELITE

Ako se pitate kako bi izgledala hrvatska verzija slavne serije „Umorstva u Midsommeru“, ne morate tražiti dalje. Dobili smo pandan ako već ne u tv formatu, a onda barem u knjiškom obliku.

Smješten u idilu Gorskog kotara serijal Lujzijana kao glavnog lika donosi nam inspektora Cuculića koji oštrinom svoga uma te uz pomoć mlade pomoćnice Sare rješava zapetljane slučajeve umorstva u živopisnom krajoliku u kojem se odvija radnja.

Delnice, Fužine, jezero Bajer, seoca raštrkana u okolici, sve nekakvi lazovi, lugovi i vasi i neki drugi, usporeniji život pružaju dojam kao da smo zalutali usred slavnog okruga na engleskom ladanju. Međutim, idila goranskog krajolika samo je privid, površina ispod koje se isprepliću ljudske sudbine, stara zamjeranja i zavade, redaju se beskrupulozna ubojstva koja može ih razriješiti samo vječno pozoran Cuculićev um.

Prvi roman u serijalu je „Žabarska noć“ u kojem upoznajemo spomenutog sredovječnog inspektora i njegovu suprugu, anarhistički nastrojenog sina Filipa te Cuculićevu istetorviranu i ispirsanu, ali sposobnu i ambicioznu pomoćnicu narednicu Saru. Uoči najveće godišnje lokalne fešte, Žabarske noći u Lokvama, događaju se dva tajanstvena i podmukla umorstva koja će narušiti idilu priprema ne samo za popularno društveno okupljanje, već i za proslavu srebrnog pira inspektorove ljepuškaste supruge Lidije.

Moramo priznati da je ovaj roman kao friško objavljen prošao poprilično „ispod radara“, ali mi smo s nestrpljenjem očekivali izlazak drugog dijela ovog serijala. I dočekali smo ga, evo, na samom početku jeseni. Međutim, „Zelena tinta“, iako ima jako dobru priču, u pripovjedačkom smislu dosta je podbacila u odnosu na prvi dio. Dok pratimo napetu krimi priču, autor kao da nas namjerno ometa u užitku čitanja neprestanim ponavljanjem nepotrebnih detalja, kao da se boji da nam neće biti dovoljno zanimljiv. Sama priča smještena je u još jedno idilično goransko selo, Lazarkinu Vas, gdje se redovito sastaju članovi književnog kluba „Zelena tinta“, a čini se da svatko ima neku svoju tajnu. Nakon što predsjednik kluba bude brutalno ubijen u kući u kojoj je neposredno prije toga održan kako se ispostavilo posljednji sastanak „Zelene tinte“, inspektor Cuculić morat će razotkriti priču koja seže nekoliko desetljeća unazad.

Iako je drugi dio pripovjedački puuuno slabiji od drugoga, ne želimo vas odvraćati od posezanja za ovim serijalom. Naprotiv, već dugo se u domaćoj književnosti nije pojavio pisac kriminalističkih romana koji bi mogao postati kombinacija vječnom krimi dvojcu, Pavličiću i Tribusonu. Autoru želimo malo više uredničkog nadzora i još puno novih romana o dobroj staroj Lujzijani.