Home Izdvojeno Jagodno obnavlja tradiciju: Mladi uz podršku starijih preuzeli inicijativu za bolju budućnost

Jagodno obnavlja tradiciju: Mladi uz podršku starijih preuzeli inicijativu za bolju budućnost

U susret proslavi Dana mjesta Jagodno smo razgovarali sa 79-godišnjim Slavkom Perečinecom, inače trećim ikada predsjednikom MO Jagodno te s trenutnim predsjednikom Ivanom Sudarom

PODIJELITE
Foto: Katarina Drvodelić

Ovog vikenda Jagodno slavi Dan mjesta uz misu, zajednički ručak za sve mještane i prijateljski nogomet. Takve proslave ponovno su zaživjele u ovom mjestu tek nedavno, kada je ponovno došlo vodstvo koje je preuzelo inicijativu i odlučilo pokrenuti Jagodno.

Ivan Sudar, trenutni predsjednik Mjesnog odbora Jagodno ističe kako se dugo nije ništa održavalo, a da je zadnja misa za Dan mjesta bila i prije više od 15 godina. „Htio sam vratiti tu tradiciju, da se taj, naš dan obilježi. U podne će se održati misa, u 13 sati je ručak za mještane, a uzeli smo napuhance za klince da se i oni mogu zabaviti. Nakon toga ćemo imati nogometnu utakmicu zabavnog karaktera. Želimo da igraju sve generacije i da bude druženje između susjeda i različitih generacija.“, govori Sudar, a slaže se s time i 79-godišnji Slavko Perečinec, inače treći ikada predsjednik Mjesnog odbora Jagodno.

Slavko nam je malo ispričao kako je u Jagodnom izgledalo u „njegovo vrijeme“, ali i koliko su se stvari do danas promijenile.

Više od 50 godina u Jagodnom

Stanovnici su se u Jagodno krenuli naseljavati davne 1857. godine te još uvijek postoje neke starosjedilačke obitelji u mjestu. Slavko u Jagodnom živi već 53 godine jer je i nakon djetinjstva odlučio ostati u svom selu gdje je stvorio obitelj. Kako kaže, danas Jagodnom bolje pristaje riječ „mjesto“ nego selo, jer više nitko ne drži stoku, možda je ostala jedna krava i pokoja svinja. Sjeća se i vremena kada je zadnja kuća u selu imala broj 64, a danas je tu preko 120 domova i oko 600 stanovnika.

Gradnja domova je krenula oko 1961., 1962. godine, tada je došla ta nova generacija i nastala je potreba za druženjem i aktivnostima. Sjećam se zadnje zabave koja je bila kod Kosa u podrumu. Svako mjesto je imalo svoj tamburaški sastav, Jagodno je imalo svoje, Donje Podotočje svoje, pa tako i drugi. A onda kako je bilo druženja, morali su dom napraviti.“, govori i prisjeća se kako se Društveni dom, na istoj lokaciji na kojoj i danas stoji, gradio uz pomoć donacija susjednih sela, ali i mještana koji su dobrovoljno sudjelovali svojim radom.

Slavko Perečinec bio je predsjednik Mjesnog odbora u vremenu od 1978. do 1982. godine, u vrijeme kada u mjestu još nije bilo ni javne rasvjete. Ona je na red došla 1980. kad se u akciju uključilo cijelo selo. Tada je napravljen i prednji dio fasade na Društvenom domu dok bi ostatak trebao biti riješen ove godine. „Tu kod Društvenog doma je prije bila mljekara, a kapelica je tu već dugo, nekad prije 1900-ih godina. Sada je uređena. Za uskrs smo imali kotakanje, znali smo imati ručak, kartanje…“, prisjeća se Perečinec, a Sudar dodaje kako su se te tradicije davno održavale, a onda su se ohladili odnosi: „Trudim se, pokušavam i želim da se što više mladi angažiraju. Od starijih ćemo uvijek imati podršku, ali bilo bi lijepo da se i mladi više uključe.“

Nova inicijativa i entuzijazam

Prvi predsjednik Mjesnog odbora Jagodno bio je Franjo Drobnjak za kojeg Slavko govori kako je bio čovjek širokih pogleda te glavni inicijator brojnih stvari u mjestu. Njegovi nasljednici danas također rade veliku promjenu.

Veliki je to pomak sada, došla je nova generacija, mladi ljudi koji su tu odrasli i to je sada nemjerljivo. Bila je stagnacija nakon 90-ih godina. Naši mladi nisu baš htjeli preuzimati odgovornost.“, govori Slavko te dodaje kako su odnosi s okolnim mjestima oduvijek bili jako dobri, no da velik dio mladih ipak gravitira u Novo Čiče zbog škole i vatrogastva.

„To što se sada druže i aktiviraju je odlično za sve, sad se približava onome kako je izgledalo na početku. Prije je bilo puno više entuzijazma, mladi su se družili, napravili su puno s novim rukovodstvom, ja sam najstariji među njima. Glavno je da imaju inicijativu.“, navodi Slavko dok se smješka Sudaru koji si je kao zadatak dao „dovesti mjesto u red“.

„Zadnjih 20-ak godina je sve to malo zamrlo, dosta je bilo konzervativno razmišljanje i ljudi su bili zatvoreni jedni prema drugima. Slab je bio društveni život i to me smetalo. Odrastao sam tu i odlučio sam tu živjeti, upravo to me najviše potaklo da se prihvatim ovog posla i da učinimo nešto da mladi ne odlaze. Želimo da se uključe i da nam dođu ljudi iz drugih sela i da se podruže, a smisao svega je da se družimo zajedno.“, govori Sudar.

Brojni planovi, ideje i realizacije

Sudar se sa svojim suradnicima posla primio brzo i konkretno. Krenuli su s uređivanjem doma, kapelicu su već sredili, kupili su i zemljište u blizini Društvenog doma gdje stvaraju rekreativni centar. Zahvaljujući podršci grada ali i mještana, stvari su se pomalo krenule događati, a rezultati su zaista vidljivi. „Na proljeće će se na toj lokaciji graditi dječji park, za sada je izgrađena sjenica, a ideja je da se izgradi i bočalište. U planu je i izgradnja pješačke staze od početka Jagodnog pa sve do Osnovne škole Novo Čiče. Trenutno je u tijeku priprema dokumentacije, a onda će se krenuti i s projektom izgradnje. Izgradnjom pješačke staze ne mislimo samo na djecu koja idu u školu nego i starije koji bi se možda rekreirali i šetali. Nekoliko je još neasfaltiranih cesti u selu pa radimo na tome, želimo popraviti infrastrukturu mjesta, a uspjeli smo riješiti i imenovanje ulica.“

Među planovima im je i pročistiti rijeku Odru, da i taj dio prirode dođe do izražaja i bude kvalitetno iskorišten za rekreaciju. „Ljudima je dosta betona, svi žele što više zelenila i prirode.“, zaključuje Sudar dok se Perečinec prisjeća kako je voda iz Odre prije bila toliko čista da si je mogao piti iz ruke.

Sve ti projekti samo su dio cijelog plana koji očekuje aktivno vodstvo Jagodnog. No prije svega toga, ipak malo zabave. Dođite u nedjelju i s njima uživajte na proslavi Dana mjesta, a jedino što trebate ponijeti je malo dobre volje. Vidimo se!