Govedo tur vraća se na europske pašnjake, prenosi CNN. Generacije “povratno križanih” potomaka genetskih sljednika znanstvenici su križali u već četiri generacije i njima naselili Češku, Rumunjsku i Hrvatsku, Portugal i Španjolsku. Svaka generacija, kažu, očigledan je napredak po pitanjima izgleda i ponašanja, ali i dedomestifikacije goveda. Prema usporedbama s genomom izumrle životinje, sekvenciranom 2015. u Dublinu, do 2025. imat ćemo skoro pa stopostotnog tura.
Još 2014. dva su Sayaguesa bika Projekta Tauros puštena na Velebit, gdje su se uklopili u stado od 16 boškarina. Autohtona hrvatska pasmina boškarin jedan je od turovih najbližih sljednika. Tur, euroazijska podvrsta pragoveda, rastao je do dva metra visine i nakupljao do dvije tone mase. Već u 13. stoljeću u manjem broju obitava samo staništa istočne Europe, gdje i izumire, u Poljskoj godine 1627. Turovi su fosili nađeni čak i na Siciliji.
Krupni biljojedi u potrazi za hranom obaraju stabla, čupaju biljke, usitnjavaju granje. Šumski su inženjeri i prirodni vrtlari. Čistine i prohodan put ključni su za opskrbu hranom manjim biljojedima. Izumiranjem ključnih biljojeda pasača Amerike i Europe, bizona i tura, izumrlo je više vrsta manjih biljojeda. U povratnoj sprezi, ponovnim naseljavanjem američke prerije bizonima, oporavila se populacija vukova.
Dok jedni smatraju da će tur zaživjeti na prostoru jugoistočne Europe i postati dio eko sustava, drugi se pitaju postoje li još izvorna staništa vlažnih šuma te razmatraju rizike projekta. Pretpostavlja se da će povratak tura spasiti staništa kolonijama rodopskih reptila, ali i ugroziti brojne biljne vrste. U Hrvatskoj su mladi turi naišli na prirodnog neprijatelja i dokazali se. Izgleda da neće biti lagan plijen za domaće vukove.
