Što znače izrasline na koži prirode?
Kojim novim osjetom da ih čitam?
Ležim na igličastom ćilimu duboko u krhotnim sjenama rascjepkanoj šumi
Okružen lijenim zvijerima, mravima i biljem
Miris primitivne harmonije zapljuskuje mi obale mozga
Sparina, kukci i rađanje nepoznatih zvukova
Miješaju me s kašom fragmenata neke praintuicije
Mojim udovima vitla divljina koju civilizacija smatra sramnom
I odavno ju kroti onim što zove napretkom
Neki svježi čovjek bori se za prevlast s istrošenom mazgom zaljubljenom u šarm uma
Divljak mi nudi šećerno srce primitivnog života
…”Tarzan” se vraća u New York i sve je manje Tarzan – džungla asfalta ga opet kroti, sedatira moralom i zaboravom…
