Odabir knjige među brojnim opcijama na policama u našoj Gradskoj knjižnici ponekad zaista nije lak zadatak. Iz tog razloga vam u suradnji s Gradskom knjižnicom Velika Gorica donosimo preporuke čitatelja kroz našu rubriku “Čitatelji preporučuju” koju mogu pisati svi građani. Ako i vi imate nešto za podijeliti, javite se sa svojom preporukom i fotografijom knjige na posudba@knjiznica-vg.hr.
Ovog tjedna donosimo preporuku autorice i naše novinarke Katarine Drvodelić za knjigu Harukija Murakamija, Norveška šuma.
Norveška šuma: Haruki Murakami
Norveška šuma najpoznatiji je roman Harukija Murakamija, kultna knjiga koja je sve donedavno bila najveći japanski bestseler uopće. Riječ je o knjizi koja prikazuje naizgled jednostavnu priču o sazrijevanju 60-ih godina, a prožeta je melankolijom i pokušajima humora.
U potrazi za kvalitetnim štivom posegnula sam za djelo Harukija Murakamija, jer, realno, s njime je inače zaista teško pogriješiti. Sjećam se da sam još kao tinejdžerica čitala Pinball iz 1973. te Rođendanske priče iz 2002. i ono što sam uvijek cijenila kod njega je stil i način pisanja koji su uvijek bili nekako melankolični. Tako se dogodilo i s Norveškom šumom, čim sam je primila u ruke, nisam se ni okrenula i već sam progutala stotinjak stranica. To je svakako glavna prednost ove knjige i njegovog pisanja – jasno je, pitko, kao da sjedite s prijateljem koji s vama dijeli komadiće svog života. Ujedno, svakako preporučujem da za vrijeme čitanja zaista i slušate glazbu koju spominje, svakako daje na atmosferi čitanja.
Međutim, ako ste tražili neki uzbudljiv, dinamičan ili roman koji će vam promijeniti život – ovdje to nećete pronaći.
Norveška šuma priča je o mladiću koji se razvija, raste i koji tek prepoznaje svijet oko sebe kroz osobe, odnose i mjesta. Mnogo je to više od samo priče o seksu i mentalnom zdravlju (iako će vam se možda do kraja knjige činiti kao da se samo to događalo u cijelom romanu).
Ovo je djelo koje progovara o zamršenosti jednostavnih odnosa, o tome kako mentalne poteškoće nekom oku prolaze neprimjetno, kako se baš svakoga dana možemo suočiti i s ljubavlju ili smrću. Srž je upravo u tom- u razumijevanju da su sve emocije normalne, prirodne, da ih ponekad ne možemo objasniti, ali i da nas i u najboljim danima mogu zadesiti one na najgore. I obrnuto. Jednako tako pokazuje nam da je ponekad dobro otići od svega i dati si odmora prije nego ikako postupimo, posebice ako nam misli nisu baš pozitivne.
Norvešku šumu ne bih preporučila nekome tko traži dobru knjigu, jer to svakako nije, već je više zanimljiva kroz promatranje koliko dugo ćete se tjerati da je ipak pročitate do kraja. Odnosno, da vidite hoćete li na kraju zbilja osjetiti onaj pozitivan dojam završavanja djela. Spoiler alert – neće. Međutim, ako imate viška slobodnog vremena i želite pročitati nešto potpuno drugačije, a istovremeno poznato – ovo je knjiga za vas.
Osjećaj koji ostavlja ovo djelo je pomalo nostalgičan, sjetan, ali istovremeno ispunjavajuć. Jer život je sve pomalo – na nama je da ga prihvatimo i od njega učinimo najbolje što možemo.
