U Velikoj Gorici je održana panel diskusija pod nazivom „Raditi da bismo živjeli“, koju je moderirala Ivana Mlinar, predsjednica Kluba gradskih vijećnika i SDP-a Velika Gorica, dok su u panel raspravi sudjelovali Mišo Krstičević i Denis Kralj, saborski zastupnici SDP-a te Gordan Gledec, predsjednik Središnjeg savjeta SDP-a i Ivo Jelušić, predsjednik Foruma seniora SDP-a.
Nakon što su u ožujku diljem Hrvatske organizirali panel rasprave na temu prekarijata, travanj su posvetili problematici skraćenja radnog vremena, još jednom od stupova iz Programske deklaracije SDP-a predstavljene na siječanjskoj konvenciji.
U uvodnom dijelu panel diskusije u Velikoj Gorici moderatorica je istaknula kako rasprava o skraćenju radnog vremena nadilazi pitanje samog broja radnih sati te zadire u širu definiciju društvene pravednosti. Naglasila je kako tehnološki napredak i rast produktivnosti ne rezultiraju nužno većom kvalitetom života radnika, zbog čega SDP zagovara postupno skraćenje radnog tjedna uz zadržavanje iste plaće, kao i uvođenje prava na digitalno isključenje.
Tijekom panel rasprave istaknuto je kako je skraćenje radnog vremena jedan od ključnih alata za postizanje bolje ravnoteže između poslovnog i privatnog života. Panelisti su naglasili da cilj nije smanjenje plaća, već pravednija raspodjela stvorenog bogatstva, pri čemu tehnološki napredak treba služiti cijelom društvu, a ne samo kapitalu. Poseban naglasak stavljen je na ulogu sindikata i kolektivnog pregovaranja kao mehanizama zaštite radničkih prava u uvjetima promjenjivog tržišta rada.
“Sto godina nakon što je uvedeno osmosatno radno vrijeme, moderne tehnologije nam omogućuju daljnji iskorak u borbi za prava radnika, a to je radni tjedan od četiri dana. Promoviranjem skraćivanja radnog tjedna SDP se vraća radničkim temeljima i zastupanju interesa radnika. Omjer plaća direktora u odnosu na plaće radnika sredinom prošlog stoljeća u razvijenim svijetu bio je 1:20, a danas je 1:300 pa i više. Profit je potrebno pravednije podijeliti između radnika i poslodavaca. Dodatnim slobodnim danom radnici će biti zadovoljniji, jednako produktivni, a imat će više vremena za obiteljske obaveze i zaustavit će se iseljevanje u inozemstvo,” rekao je tijekom panela Denis Kralj.
U raspravi su otvorena i pitanja konkretne provedbe. Istaknuto je kako umjetna inteligencija i automatizacija mogu preuzeti rutinske poslove, čime se otvara prostor za kraći radni tjedan bez pada produktivnosti. Također se raspravljalo o tome može li kraće radno vrijeme postati važan faktor za privlačenje mladih obitelji u manje sredine poput Velike Gorice ili Vrbovca te doprinijeti kvaliteti društvenog života lokalne zajednice. Panelisti su naglasili i potrebu razvoja novih vještina koje omogućuju veću učinkovitost u kraćem vremenu, kao i važnost zaštite radnika od stalne digitalne dostupnosti izvan radnog vremena.
“Umjetna inteligencija u Hrvatskoj ne bi trebala biti bauk koji donosi otkaze, nego prilika za povijesno skraćenje radnog tjedna. Ako AI poveća produktivnost, taj se dobitak mora podijeliti s radnicima kroz više slobodnog vremena, a ne samo pretočiti u veći profit vlasnika. Rutinske poslove (administracija, logistika) treba što više prepustiti AI-ju kako bi se otvorio prostor za četverodnevni radni tjedan uz punu plaću. Konkurentnost temeljena na izrabljivanju je utrka prema dnu. Podaci iz europskih pilot-projekata pokazuju da su odmorniji radnici fokusiraniji i rade manje grešaka,” rekao je tijekom panela Gordan Gledec, dodajući kako socijaldemokratski odgovor na digitalizaciju nije otpor prema tehnologiji, nego zahtjev za digitalnom dividendom koja pripada svima.
“Cilj je društvo u kojem robot ne zamjenjuje radnika da bi ga učinio siromašnim, nego da bi mu oslobodio vrijeme za obitelj, zdravlje i osobni razvoj,” poentirao je Gledec.
Predsjednik foruma Seniora SDP-a, Ivo Jelušić, također je naglasio potrebu za povijesnom promjenom vezano uz radno vrijeme, istaknuvši kako za to postoje uvjeti. “Krajem 19. stoljeća socijaldemokracija se, zajedno sa sindikatima, izborila za osmosatno radno vrijeme. Danas, gotovo 150 godina kasnije, vrijeme je da socijaldemokracija pokrene novu inicijativu za skraćivanje radnog vremena, kao što to sada pokušavamo u Hrvatskoj. Naravno, riječ je o dugotrajnom procesu, ali negdje se mora započeti. Prostora za to, kada je riječ o financijskim kapacitetima, ima. Primjerice, u 2024. godini hrvatski poduzetnici ostvarili su bruto dobit jednaku ukupnom iznosu svih neto isplaćenih plaća njihovim zaposlenicima. Dakle, prostor za promjene postoji,” rekao je Jelušić, dodajući kako se država pritom mora pobrinuti za one u javnom sektoru s najnižim plaćama, a posebno za umirovljenike.
“Mnogi od njih žive vrlo teško, često na granici siromaštva. Istovremeno, država za to ima, i mora imati, financijske kapacitete. Hrvatska trenutno izdvaja oko 9,5% BDP-a za mirovine, dok je prosjek u Europskoj uniji oko 13%. Ako druge zemlje mogu izdvajati više, nema razloga da to ne može i Hrvatska,” rekao je Gledec.
Poseban dio tribine bio je posvećen konkretnim primjerima iz prakse. Istaknuta je tvrtka s područja Velike Gorice koja je uvela četverodnevni radni tjedan, pri čemu je zadržala ili povećala razinu produktivnosti i zadovoljstva zaposlenika. Uvođenjem rada u dva tima osigurana je kontinuirana dostupnost usluge, dok su radnici dobili dodatni slobodni dan. Ovaj primjer pokazuje kako kraće radno vrijeme nije ograničeno samo na određene sektore, već se može uspješno primijeniti i u industrijskim i servisnim djelatnostima.
U raspravi je naglašeno kako takvi modeli mogu potaknuti promjenu poslovne paradigme – s mjerenja rada kroz sate provedene na poslu prema mjerenju stvarnih rezultata i kvalitete rada. Također je istaknuto da zadovoljstvo radnika, bolje mentalno zdravlje i smanjenje stresa izravno utječu na veću produktivnost i dugoročnu stabilnost poslovanja.
Zaključno, istaknuto je kako Hrvatska mora težiti modelu razvoja koji ne počiva na niskoj cijeni rada, već na kvalitetnim radnim mjestima i dostojanstvenim uvjetima rada. Skraćenje radnog tjedna uz zadržavanje iste plaće prepoznato je kao ključna mjera za postizanje tog cilja.
Sudionici su naglasili tri ključne poruke: smanjenje radnog vremena ne smije značiti smanjenje plaća, uvođenje mora biti postupno i prilagođeno različitim sektorima te slobodno vrijeme predstavlja važan društveni resurs koji doprinosi zdravlju, kreativnosti i općem blagostanju.
