Zlatko Majsec

Nakon što su se pozdravili na malom raskršću kraj kineskog dućana ona je otišla kod zubara začepiti rupu u kutnjaku toliko šupljem da je...

U kutu u francuskom stilu sedamdesetih uređenog birca gazdina žena meditativno bulji u prazno. Nije mrka, ali ni nasmijana.  Isključena iz svijeta, ni sretna...

Sav bunovan, s podočnjacima ko dve Postojnske jame rano ujutro dolazim pred firmu. Ko u nekom filmu zaštitar na ulazu  uperi mi pištolj u...

...Sam grad Rab je posebno mjesto, odiše nenametljivim aristokratstvom. Penješ se kamenom gradskom jezgrom sagrađenom prije više stotina godina, uživaš u pogledu na legendarna 4 zvonika iza kojih je otvoreno more s jednim otočićem koji nalikuje na mini Irsku, slušaš crkveni ženski kor - anđeoski glasovi kojeg kao da dolaze iz neke druge dimenzije, smiruju i odvode te na neku doista blaženu božansku ravan, prolaziš parkom koji premda malen beskrajnim se čini, s kamenim klupicama koje, baš poput hotelskih soba, skrivaju ocean tajni, ubadaš nos u natpise na zidu samostana u blizini Kneževe palače i otkriješ da baš sa Raba potječe latinični prozni zapis "Žića svetih otaca" koji se drži najstarijim te vrste na ovim prostorima. Osjećaš gustoću prohujalih stoljeća na otoku, svih tajnih i javnih zbivanja, duhovi čijih protagonista dok je svijeta i vijeka pokušavaju svoju priču objelodaniti putniku namjerniku (posebno kraj zida s kojeg su se na hridi bacale nesretno zaljubljene Rabljanke a pogled s kojeg nagne naježenog čovjeka da se zamisli kako bi bilo načas poletjeti u ambis) - da li putem pisane riječi ili šumom vjetra zapetljanog u krošnje, crkvenim zvonima, škripanjem škura i zveckanjem iz plavih gusarskih škrinji u kojima se pohranjuju suveniri za turiste. Na šetnici uz obalu divovsko kamenje starije od 20 milijuna godina. Čemu je sve svjedočilo? Glasovi Frenkija, Marca i Tića šuškaju u zagonetnoj daljini. Marac mi nešto govori no ne mogu razumjeti što jer zaveden drevnošću prizora zaglavljen sam u magnovenju nad bezbrojnim milenijima koji su ucrtali svoje brazde u ovaj kamen, brazde koje su poput putokaza na tajanstvenoj, nikome čitljivoj mapi s gusarskim blagom u nekom dalekom sazviježđu. Ne, trenutno ne želim i ne mogu imati posla s ničim mlađim od milijun godina...

Uglavnom smo pili i tucali se tih dana Spavali nešto sitno koliko se može s tim tijelima od vatre Mozak ugodno zatupljen, ne od prevelike koristi,...

Jezikom ga je tako pohotno istraživala da mu je mogla dohvatiti i krajnike, samo da ih nije još ko mali izvadio. Taman u zenitu uzajamne očaranosti, njene njime, njegove njome, samim sobom i njenom očaranosti njime - stiže glas da se tu negdje mota njen bivši muž - načelnik policije...

Prilaze nečiji koraci. Čujem šeficu: "Jel netko vidio Zlatka? Ne znamo gdje je. Treba nam hitno na sastanku!" Ja cvilim u sebi od agonije, al' ne mogu od srama sad izać van iz wc-a - nisam lud. Evo i stranke neke: "Dobar dan, trebao bih gospodina Majseca u vezi mog ugovora." Gledam ko na filmu ima li u wc-u neka daska na stropu kroz koju bi džejmsbondovski mogao izgmizati napolje iz ovog svog nehotičnog zatvora. "Ne znamo ni mi gdje je nestao, ali on vam je inače na sastanku", objasni umilno šefica stranci. Meni zazvoni mobitel. "Joj pa to je Zlatkov zvuk mobitela, znam ga ja već! Ajde, što radiš toliko dugo unutra? Izlazi više, svi te čekaju već 20 minuta!", kriči šefica pred vratima wc-a. "Ajde mali - ima i drugih kojima je sila!", nestrpljivi kolega ponovno besramno otkriva razlog svoje nervoze ili ti motive skorog ulaska. "E nećeš vjerovat kaj je bilo", izmotavam se pred šeficom. "Ajde ne seri više!" Iako nisam ništa srao osjećao sam se prilično usrano.

Lažna jadikovka pjesnika što tugu s krive adrese šalje Nariče i bijesni prazno nad nekom dalekom, tuđom mukom A to što mu slava od kućnog praga...

Pokrste te ružnim riječima, bez pitanja i pardona Kuhaš u sebi, a kad na kraju pukneš poput balona Uvijek taj odgovor jako dosjetljiv Zlaja bre, ti si...

Rekao bih - nemojte to pokušavati kod kuće, ali srećom bio bi prilični sajns fikšn doživjeti doma takvo što. Da, tekst je napisan po...